I-II, q. 64, a. 2
Je li sredina moralne kreposti sredina stvari, ili razuma
Prigovor 1. Čini se da sredina moralne kreposti nije sredina razuma, nego sredina stvari. Jer dobro moralne kreposti sastoji se u tome što je u sredini. No dobro je, kako se kaže u VI. Metaphys., u samim stvarima. Dakle, sredina je moralne kreposti sredina stvari.
Prigovor 2. Nadalje, razum je spoznajna moć. Ali moralna se krepost ne sastoji u sredini spoznajâ, nego radije u sredini djelovanjâ i strasti. Dakle, sredina moralne kreposti nije sredina razuma, nego sredina stvari.
Prigovor 3. Nadalje, sredina koja se uzima prema aritmetičkomu ili geometrijskomu razmjeru jest sredina stvari. Ali takva je sredina pravednosti, kako se kaže u V. Ethic. Dakle, sredina moralne kreposti nije sredina razuma, nego stvari.
Naprotiv, Filozof kaže u II. Ethic. da se „moralna krepost sastoji u sredini s obzirom na nas, određenoj razumom“.
Odgovaram: sredina razuma može se razumjeti na dva načina. Na jedan način, prema tome što sredina postoji u samome činu razuma, kao da se sam čin razuma svodi na sredinu. I tako, budući da moralna krepost ne usavršuje čin razuma, nego čin težbene moći; sredina moralne kreposti nije sredina razuma. Na drugi se način može nazvati sredinom razuma ono što se po razumu postavlja u nekoj građi. I tako je svaka sredina moralne kreposti sredina razuma, jer, kako je rečeno, za moralnu se krepost kaže da se sastoji u sredini po suobličenosti s ispravnim razumom. Ali katkada se događa da je sredina razuma također i sredina stvari, i tada sredina moralne kreposti mora biti sredina stvari; kao što je u pravednosti. Katkada pak sredina razuma nije sredina stvari, nego se uzima po usporedbi s nama, i tako je sredina u svim drugim moralnim krepostima. Čemu je razlog taj što je pravednost oko djelovanjâ, koja se sastoje u vanjskim stvarima, u kojima se ispravno mora uspostaviti jednostavno i po sebi, kako je gore rečeno; i stoga je sredina razuma u pravednosti isto što i sredina stvari, ukoliko naime pravednost daje svakome što duguje, i ne više niti manje. Druge pak moralne kreposti sastoje se oko nutarnjih strasti, u kojima se ne može ispravno uspostaviti na isti način, zbog toga što se ljudi na različite načine odnose prema strastima; i stoga valja da se ispravnost razuma u strastima uspostavi s obzirom na nas, na koje strasti djeluju.
Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na prigovore. Jer prva dva razloga polaze od sredine razuma koja se naime nalazi u samome činu razuma. Treći pak razlog polazi od sredine pravednosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.