Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 63, a. 3

Jesu li neke moralne kreposti u nama po ulijevanju

Prigovor 1. Čini se da osim bogoslovnih kreposti nema drugih kreposti koje nam ulijeva Bog. Jer ono što može nastati od drugotnih uzroka, ne biva neposredno od Boga, osim možda katkada čudom, jer je, kako Dionizije kaže, zakon božanstva posljednje privoditi po posrednicima. Ali intelektualne i moralne kreposti mogu se u nama uzrokovati po našim činima, kako je rečeno. Dakle, ne uzrokuju se prikladno u nama po ulijevanju.

Prigovor 2. Nadalje, u Božjim je djelima mnogo manje išta suvišno nego u djelima naravi. Ali za usmjeravanje nas u nadnaravno dobro dostaju bogoslovne kreposti. Dakle, nema drugih nadnaravnih kreposti koje bi trebalo u nama uzrokovati od Boga.

Prigovor 3. Nadalje, narav ne čini po dvama što može učiniti po jednome, a još mnogo manje Bog. Ali Bog je usadio u našu dušu sjemena kreposti, kako kaže Glosa na Heb 1. Dakle, ne treba druge kreposti u nama uzrokovati po ulijevanju.

Naprotiv, kaže se u Mudr 8: „umjerenosti i pravednosti uči, razboritosti i hrabrosti“.

Odgovaram: valja da učinci budu razmjerni svojim uzrocima i počelima. Sve pak kreposti, kako intelektualne tako moralne, koje se stječu iz naših činâ, proizlaze iz nekih naravnih načela koja unaprijed u nama postoje, kako je gore rečeno. Umjesto kojih naravnih načela bivaju nam od Boga udijeljene bogoslovne kreposti, kojima se usmjerujemo prema nadnaravnoj svrsi, kako je gore rečeno. Zato valja da tim bogoslovnim krepostima također razmjerno odgovaraju drugi habitusi božanski uzrokovani u nama, koji se tako odnose prema bogoslovnim krepostima kao što se moralne i intelektualne kreposti odnose prema naravnim načelima kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: pojedine se doista moralne i intelektualne kreposti mogu uzrokovati u nama iz naših činâ, no one nisu razmjerne bogoslovnim krepostima. I stoga druge, njima razmjerne, valja neposredno uzrokovati od Boga.

Odgovor na 2. prigovor: bogoslovne nas kreposti dostatno usmjeruju u nadnaravnu svrhu prema nekome začetku, ukoliko naime neposredno prema samomu Bogu. Ali valja da se po drugim ulivenim krepostima duša usavrši oko drugih stvari, no u poretku prema Bogu.

Odgovor na 3. prigovor: snaga onih naravno usađenih načela ne proteže se preko mjere naravi. I stoga se u poretku prema nadnaravnoj svrsi čovjek treba usavršiti po drugim, pridodanim načelima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.