I-II, q. 63, a. 4
Je li krepost koju stječemo iz navike djelovanja iste vrste s ulivenom krepošću
Prigovor 1. Čini se da ulivene kreposti nisu druge vrste od stečenih kreposti. Jer stečena krepost i ulivena krepost, prema rečenome, čini se da se ne razlikuju osim prema poretku prema posljednjoj svrsi. Ali habitusi i ljudski čini ne primaju vrstu od posljednje svrhe, nego od bliske. Dakle, moralne ili intelektualne ulivene kreposti ne razlikuju se po vrsti od stečenih.
Prigovor 2. Nadalje, habitusi se spoznaju po činima. Ali isti je čin ulivene i stečene umjerenosti, naime obuzdavati požude opipa. Dakle, ne razlikuju se po vrsti.
Prigovor 3. Nadalje, stečena i ulivena krepost razlikuju se prema onome što je načinjeno neposredno od Boga i od stvorenja. Ali iste je vrste čovjek kojega je Bog oblikovao i kojega rađa narav; i oko koje je dao slijepcu od rođenja i koje uzrokuje tvoračka snaga. Dakle, čini se da je iste vrste stečena i ulivena krepost.
Naprotiv, svaka razlika stavljena u definiciju, kada se promijeni, raznolikuje vrstu. Ali u definiciju se ulivene kreposti stavlja: koju Bog u nama bez nas izvodi, kako je gore rečeno. Dakle, stečena krepost, kojoj to ne odgovara, nije iste vrste s ulivenom.
Odgovaram: na dva se načina habitusi vrstovno razlikuju. Na jedan način, kako je prije rečeno, prema posebnim i formalnim pojmovima predmeta. Predmet je pak bilo koje kreposti dobro razmatrano u vlastitoj građi, kao što je predmet umjerenosti dobro onoga što pruža užitak u požudama opipa. Čijega je doista predmeta formalni pojam od razuma, koji uspostavlja mjeru u tim požudama; dok je materijalno ono što je sa strane požuda. Očito je pak da je drugoga pojma mjera koja se nameće u takvim požudama prema pravilu ljudskoga razuma, a drugoga prema božanskomu pravilu. Primjerice u uzimanju hrane ljudskim se razumom mjera postavlja tako da ne šteti zdravlju tijela niti priječi čin razuma; dok se prema pravilu božanskoga zakona traži da čovjek izmuči svoje tijelo i podloži ga u ropstvo po uzdržavanju od hrane i pića i drugoga takvog. Zato je očito da se ulivena i stečena umjerenost razlikuju po vrsti; a isti je razlog i o drugim krepostima. Na drugi se način habitusi vrstovno razlikuju prema onome za što se usmjeruju; nije naime iste vrste zdravlje čovjeka i konja, zbog različitih naravi za koje se usmjeruju. I na isti način kaže Filozof u III. Polit. da su različite kreposti građana, prema tome kako se dobro drže prema različitim društvenim uređenjima. I po tom se također načinu razlikuju po vrsti ulivene moralne kreposti, po kojima se ljudi dobro drže u poretku prema tome da budu sugrađani svetih i ukućani Božji; te druge stečene kreposti, prema kojima se čovjek dobro drži u poretku prema ljudskim stvarima.
Odgovor na 1. prigovor: ulivena i stečena krepost ne razlikuju se samo prema poretku prema posljednjoj svrsi, nego također prema poretku prema vlastitim predmetima, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: po drugome razlogu odmjeruje požude užitaka opipa stečena umjerenost, a po drugome ulivena umjerenost, kako je rečeno. Zato nemaju isti čin.
Odgovor na 3. prigovor: oko slijepca od rođenja Bog je načinio za isti čin za koji se po naravi oblikuju druga oka, i zato je bilo iste vrste. I isti bi razlog bio kad bi Bog htio čudom uzrokovati u čovjeku kreposti kakve se stječu iz činâ. Ali nije tako u ovome slučaju, kako je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.