I-II, q. 62, a. 3
Koliko ih je i koje su
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno postavljaju tri bogoslovne kreposti: vjera, ufanje i ljubav. Jer bogoslovne se kreposti drže u poretku prema božanskomu blaženstvu kao što se nagnuće naravi drži prema sunaravnoj svrsi. Ali među krepostima usmjerenima na sunaravnu svrhu postavlja se jedna jedina naravna krepost, naime razumijevanje počela. Dakle, mora se postaviti jedna jedina bogoslovna krepost.
Prigovor 2. Nadalje, bogoslovne su kreposti savršenije od intelektualnih i moralnih kreposti. Ali među intelektualne kreposti vjera se ne postavlja, nego je nešto manje od kreposti, budući da je nesavršena spoznaja. Slično se također među moralne kreposti ne postavlja ufanje, nego je nešto manje od kreposti, budući da je strast. Dakle, još se mnogo manje moraju postaviti kao bogoslovne kreposti.
Prigovor 3. Nadalje, bogoslovne kreposti usmjeruju čovjekovu dušu prema Bogu. Ali prema Bogu čovjekova se duša ne može usmjeriti osim po intelektualnom dijelu, u kojemu su razum i volja. Dakle, ne smiju postojati osim dvije bogoslovne kreposti: jedna koja bi usavršavala razum, a druga koja bi usavršavala volju.
Naprotiv, Apostol kaže u 1 Kor 13: „a sada ostaju vjera, ufanje, ljubav, ovo troje“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, bogoslovne kreposti čovjeka usmjeruju na nadnaravno blaženstvo na onaj način kako se po naravnom nagnuću čovjek usmjeruje u sebi sunaravnu svrhu. To se pak događa prema dvoma. Ponajprije prema razumu ili umu, ukoliko sadrži prva opća načela nama spoznata po naravnom svjetlu razuma, iz kojih razum polazi kako u onome što valja motriti tako i u onome što valja činiti. Drugo, po ispravnosti volje koja naravno teži u dobro razuma. No to dvoje zaostaje za redom nadnaravnoga blaženstva; prema onome iz 1 Kor 2: „što oko nije vidjelo, i uho nije čulo, i u srce čovječje nije unišlo, to je Bog pripravio onima koji ga ljube“. Zato je trebalo da se s obzirom na oboje čovjeku nadnaravno nešto pridoda za njegovo usmjeravanje u nadnaravnu svrhu. I ponajprije što se tiče razuma, dodaju se čovjeku neka nadnaravna načela, koja se zahvaćaju božanskim svjetlom, a to je ono što valja vjerovati, o čemu je vjera. Drugo pak, volja se usmjeruje u onu svrhu i što se tiče kretanja usmjerenosti, koje u nju teži kao u ono što je moguće postići, što pripada ufanju, i što se tiče stanovitoga duhovnog sjedinjenja, po kojemu se na neki način preoblikuje u onu svrhu, što biva po ljubavi. Težnja se naime pojedine stvari naravno pokreće i teži u sebi sunaravnu svrhu, i to kretanje proizlazi iz stanovite suobličenosti stvari s njezinom svrhom.
Odgovor na 1. prigovor: razum treba spoznatljive likove po kojima bi spoznavao, i stoga valja da se u njega postavi neki naravni habitus pridodan moći. No sama narav volje dostaje za naravnu usmjerenost prema svrsi, bilo što se tiče usmjerenosti prema svrsi, bilo što se tiče suobličenosti s njome. Ali u poretku prema onome što je iznad naravi, ni za što od toga ne dostaje narav moći. I stoga valja da nastane pridodavanje nadnaravnoga habitusa s obzirom na oboje.
Odgovor na 2. prigovor: vjera i ufanje označuju stanovitu nesavršenost, jer vjera je o onome što se ne vidi, a ufanje o onome što se nema. Zato imati vjeru i ufanje o onome što je podložno ljudskoj moći zaostaje za pojmom kreposti. Ali imati vjeru i ufanje o onome što je iznad sposobnosti ljudske naravi nadilazi svaku krepost razmjernu čovjeku; prema onome iz 1 Kor 1: „što je ludo Božje, mudrije je od ljudi, i što je slabo Božje, jače je od ljudi“.
Odgovor na 3. prigovor: težnji pripadaju dvije stvari: naime kretanje prema svrsi; i suobličenje sa svrhom po ljubavi. I tako valja da se u ljudsku težnju postave dvije bogoslovne kreposti, naime ufanje i ljubav.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.