Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 61, a. 2

O njihovu broju

Prigovor 1. Čini se da nisu četiri stožerne kreposti. Jer razboritost upravlja drugim moralnim krepostima, kako je iz rečenoga očito. Ali ono što upravlja drugima, glavnije je. Dakle, samo je razboritost glavna krepost.

Prigovor 2. Nadalje, glavne su kreposti na neki način moralne. No za moralna djelovanja uređujemo se po praktičnom razumu i ispravnoj težnji, kako se kaže u VI. Ethic. Dakle, samo su dvije stožerne kreposti.

Prigovor 3. Nadalje, i među ostalim krepostima jedna je glavnija od druge. Ali da bi se krepost nazvala glavnom, ne traži se da bude glavna s obzirom na sve, nego s obzirom na pojedine. Dakle, čini se da ima mnogo više glavnih kreposti.

Naprotiv, Grgur kaže u II. Moral.: „na četirima krepostima uzdiže se cjelokupna građevina dobra djela“.

Odgovaram: broj se nekih stvari može uzeti ili prema formalnim počelima ili prema subjektima, i na oba se načina nalaze četiri stožerne kreposti. Formalno je naime počelo kreposti o kojoj sada govorimo dobro razuma. Koje se doista može razmatrati na dva načina. Na jedan način, prema tome što se sastoji u samome razmatranju razuma. I tako će postojati jedna glavna krepost, koja se naziva razboritošću. Na drugi način, prema tome što se red razuma uspostavlja oko nečega. I to ili oko djelovanjâ, i tako je pravednost; ili oko strasti, i tako je nužno da budu dvije kreposti. Red naime razuma nužno je postaviti oko strasti, uzevši u obzir njihovo opiranje razumu. Koje doista može biti na dva načina. Na jedan način prema tome što strast nagoni na nešto protivno razumu, i tako je nužno da se strast obuzda, i od toga se naziva umjerenost. Na drugi način, prema tome što strast odvraća od onoga što razum nalaže, poput straha od pogibli ili napora, i tako je nužno da se čovjek utvrdi u onome što je od razuma, kako ne bi uzmaknuo; i od toga se naziva hrabrost. Slično prema subjektima nalazi se isti broj. Četverostruk se naime nalazi subjekt ove kreposti o kojoj sada govorimo: naime razumno po biti, što razboritost usavršuje; i razumno po sudjelovanju, što se dijeli na troje: to jest na volju, koja je subjekt pravednosti; te na požudni dio, koji je subjekt umjerenosti; i na srditi dio, koji je subjekt hrabrosti.

Odgovor na 1. prigovor: razboritost je jednostavno glavnija od svih. Ali druge se postavljaju kao glavne svaka u svojemu rodu.

Odgovor na 2. prigovor: razumno se po sudjelovanju dijeli na troje, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: sve druge kreposti, od kojih je jedna glavnija od druge, svode se na spomenute četiri, i što se tiče subjekta, i što se tiče formalnih pojmova.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.