Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 61, a. 1

Moraju li se moralne kreposti nazivati stožernima, ili glavnima

Prigovor 1. Čini se da se moralne kreposti ne smiju nazivati stožernima, ili glavnima. Jer ono što se oprečno dijeli, istodobno je po naravi, kako se kaže u Praedicamentima, i tako jedno nije glavnije od drugoga. Ali sve kreposti oprečno dijele rod kreposti. Dakle, nijedne se od njih ne smiju nazivati glavnima.

Prigovor 2. Nadalje, svrha je glavnija od onoga što je za svrhu. Ali bogoslovne su kreposti oko svrhe, dok su moralne kreposti oko onoga što je za svrhu. Dakle, moralne se kreposti ne smiju nazivati glavnima, ili stožernima; nego radije bogoslovne.

Prigovor 3. Nadalje, glavnije je ono što je po biti nego ono što je po sudjelovanju. Ali intelektualne kreposti pripadaju razumnome po biti, dok moralne kreposti pripadaju razumnome po sudjelovanju, kako je gore rečeno. Dakle, moralne kreposti nisu glavne, nego radije intelektualne kreposti.

Naprotiv, Ambrozije kaže tumačeći Luku, izlažući ono: „blago siromasima duhom: znamo da su četiri stožerne kreposti, naime umjerenost, pravednost, razboritost, hrabrost“. A to su moralne kreposti. Dakle, moralne su kreposti stožerne.

Odgovaram: kada jednostavno govorimo o kreposti, razumijeva se da govorimo o ljudskoj kreposti. Ljudska se pak krepost, kako je gore rečeno, prema savršenom pojmu kreposti izriče kao ona koja traži ispravnost težnje; takva naime krepost ne pruža samo sposobnost za dobro djelovanje, nego uzrokuje i samu uporabu dobra djela. A prema nesavršenom pojmu kreposti naziva se krepost koja ne traži ispravnost težnje, jer samo pruža sposobnost za dobro djelovanje, a ne uzrokuje uporabu dobra djela. Postojano je pak da je savršeno glavnije od nesavršenoga. I zato se kreposti koje sadrže ispravnost težnje nazivaju glavnima. A takve su moralne kreposti; i među intelektualnima jedino razboritost, koja je također na neki način moralna prema građi, kako je iz rečenoga očito; odakle se prikladno među moralne kreposti postavljaju one koje se nazivaju glavnima ili stožernima.

Odgovor na 1. prigovor: kada se jednoznačan rod dijeli na svoje vrste, tada se dijelovi podjele jednako drže prema pojmu roda; premda je prema naravi stvari jedna vrsta glavnija i savršenija od druge, kao čovjek od drugih životinja. No kada je podjela nečega analognoga, što se o više stvari izriče prema prije i poslije; tada ništa ne priječi da jedno bude glavnije od drugoga, čak i prema općem pojmu; kao što se supstancija glavnije naziva bićem nego akcident. I takva je podjela kreposti na različite rodove kreposti, zato što se dobro razuma ne nalazi u svima prema istom poretku.

Odgovor na 2. prigovor: bogoslovne su kreposti iznad čovjeka, kako je gore rečeno. Zato se ne nazivaju vlastito ljudskim krepostima, nego nadljudskima ili božanskima.

Odgovor na 3. prigovor: to što su druge intelektualne kreposti osim razboritosti, premda su glavnije od moralnih što se tiče subjekta, ipak nisu glavnije što se tiče pojma kreposti, koji gleda na dobro, a to je predmet težnje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.