Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 6, a. 7

Uzrokuje li požuda nedragovoljno

Prigovor 1. Čini se da požuda uzrokuje nedragovoljno. Kao što je naime strah stanovita strast, tako je i požuda. No strah na neki način uzrokuje nedragovoljno. Dakle, i požuda.

Prigovor 2. Nadalje, kao što zbog straha strašljivac djeluje protiv onoga što je nakanio, tako i neumjeren čovjek zbog požude. No strah na neki način uzrokuje nedragovoljno. Dakle, i požuda.

Prigovor 3. Nadalje, za dragovoljno se traži spoznaja. No požuda kvari spoznaju; kaže naime Filozof u VI. Ethic. da naslada, to jest požuda za nasladom, kvari prosudbu razboritosti. Dakle, požuda uzrokuje nedragovoljno.

Naprotiv, Damaščanin kaže: „Nedragovoljno je dostojno milosrđa ili oproštenja, i čini se sa žalošću“. No nijedno od toga ne priliči onome što se čini iz požude. Dakle, požuda ne uzrokuje nedragovoljno.

Odgovaram: treba reći da požuda ne uzrokuje nedragovoljno, nego radije čini nešto dragovoljnim. Naziva se naime nešto dragovoljnim iz toga što se volja na to usmjerava. Po požudi se pak volja prigiba k htijenju onoga što se žudi. I zato požuda više pridonosi tome da nešto bude dragovoljno nego da bude nedragovoljno.

Odgovor na 1. prigovor: strah je o zlu, a požuda gleda na dobro. Zlo se pak po sebi protivi volji, a dobro je u skladu s voljom. Stoga se strah više odnosi k uzrokovanju nedragovoljnoga nego požuda.

Odgovor na 2. prigovor: u onome tko iz straha nešto čini ostaje protivljenje volje prema onome što se čini, prema tome kako se u sebi promatra. No u onome tko nešto čini iz požude, poput neumjerenoga čovjeka, ne ostaje prijašnja volja kojom je odbacivao ono što se žudi, nego se mijenja na htijenje onoga što je ranije odbacivao. I zato je ono što se čini iz straha na neki način nedragovoljno, no ono što se čini iz požude nipošto. Naime, neumjeren pod utjecajem požude djeluje protiv onoga što je ranije namjeravao, ali ne protiv onoga što sada hoće; a strašljivac djeluje protiv onoga što i sada po sebi hoće.

Odgovor na 3. prigovor: kad bi požuda posve oduzela spoznaju, kao što se događa u onih koji zbog požude pomahnitaju, slijedilo bi da požuda dokida dragovoljno. Pa ipak ondje ne bi bilo u pravom smislu nedragovoljno, jer u onima koji nemaju uporabu razuma nema niti dragovoljnoga niti nedragovoljnoga. No katkada se u onome što se čini iz požude ne oduzima posve spoznaja, jer se ne oduzima moć spoznavanja, nego samo zbiljsko razmatranje u pojedinačnom djelovanju. Pa ipak je to samo dragovoljno, prema tome kako se dragovoljnim naziva ono što je u vlasti volje, poput ne djelovati i ne htjeti, a slično također i ne razmatrati; može se naime volja oprijeti strasti, kako će se dolje reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.