Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 59, a. 4

Je li svaka moralna krepost oko strasti

Prigovor 1. Čini se da je svaka moralna krepost oko strasti. Kaže naime Filozof u II. Ethic. da je „oko užitaka i žalosti moralna krepost djelatna u pogledu najboljega“. No naslade i žalosti jesu neke strasti, kako je gore rečeno. Dakle, svaka je moralna krepost oko strasti.

Prigovor 2. Nadalje, razumno po sudjelovanju jest subjekt moralnih kreposti, kako se kaže u I. Ethic. No takav je dio duše onaj u kojemu su strasti, kako je gore rečeno. Dakle, svaka je moralna krepost oko strasti.

Prigovor 3. Nadalje, u svakoj se moralnoj kreposti nalazi neka strast. Ili su dakle sve oko strasti, ili nijedna. Ali neke su oko strasti, poput hrabrosti i umjerenosti, kako se kaže u III. Ethic. Dakle, sve su moralne kreposti oko strasti.

Naprotiv, pravednost, koja je moralna krepost, nije oko strasti, kako se kaže u V. Ethic.

Odgovaram: moralna krepost usavršuje težbeni dio duše usmjerujući ga na dobro razuma. A dobro je razuma ono što je prema razumu umjereno ili uređeno. Zato se oko svega onoga što se po razumu može urediti i umjeriti može nalaziti moralna krepost. No razum ne uređuje samo strasti osjetilne težnje, nego također uređuje djelovanja umne težnje, a to je volja, koja nije subjekt strasti, kako je gore rečeno. I stoga nije svaka moralna krepost oko strasti; nego su neke oko strasti, a neke oko djelovanja.

Odgovor na 1. prigovor: nije svaka moralna krepost oko užitaka i žalosti kao oko vlastite građe, nego kao oko nečega što slijedi vlastiti čin. Jer svaki se krjepostan čovjek raduje u činu kreposti, a žalosti u suprotnome. Zato Filozof nakon navedenih riječi dodaje da, „ako su kreposti oko činâ i strasti; a svakoj strasti i svakom činu slijedi užitak i žalost; zbog toga će krepost biti oko užitaka i žalosti“, naime kao oko nečega što slijedi.

Odgovor na 2. prigovor: razumno po sudjelovanju nije samo osjetilna težnja, koja je subjekt strasti, nego također i volja, u kojoj nema strasti, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: u nekim krepostima strasti su kao vlastita građa, a u nekima nisu. Zato nije isti razlog o svima, kako će se niže pokazati.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.