I-II, q. 55, a. 3
Je li dobar habitus
Prigovor 1. Čini se da nije od pojma kreposti da bude dobar habitus. Jer grijeh se uvijek uzima u zlu. No i grijeh ima neku krepost; prema onome iz 1 Kor 15: „snaga je grijeha zakon“. Dakle, krepost nije uvijek dobar habitus.
Prigovor 2. Nadalje, krepost odgovara moći. No moć se ne odnosi samo na dobro, nego također i na zlo; prema onome iz Iz 5: „jao vama koji ste jaki u pijenju vina i junaci u miješanju opojna pića“. Dakle, i krepost se odnosi i na dobro i na zlo.
Prigovor 3. Nadalje, prema Apostolu, 2 Kor 12, krepost se u slabosti usavršuje. Ali slabost je neko zlo. Dakle, krepost se ne odnosi samo na dobro, nego također i na zlo.
Naprotiv, Augustin kaže u knjizi de moribus Eccles.: „nitko pak neće dvojiti da krepost čini dušu najboljom“. I Filozof kaže u II. Ethic. da je „krepost ono što dobra čini onoga tko je ima i djelo njegovo čini dobrim“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, krepost označuje savršenstvo moći, stoga se krepost bilo koje stvari određuje prema onom krajnjem što stvar može, kako se kaže u I. de caelo. No ono krajnje što pojedina moć može mora biti dobro, jer svako zlo uključuje neki nedostatak; odakle Dionizije kaže u IV. pogl. de Div. Nom. da je svako zlo slabo. I zbog toga valja da se krepost svake pojedine stvari izriče u poretku prema dobru. Zato je ljudska krepost, koja je djelatan habitus, dobar habitus i onaj koji čini dobro.
Odgovor na 1. prigovor: kao što se savršeno, tako se i dobro metaforički kaže i u zlim stvarima, govori se naime i o savršenom kradljivcu ili razbojniku, i o dobrom kradljivcu ili razbojniku; kako je bjelodano po Filozofu u V. Metaphys. Prema tome se dakle i krepost metaforički izriče u zlu. I tako se za zakon kaže da je snaga grijeha, ukoliko je naime po zakonu prigodno uvećan grijeh, te je dosegao takoreći svoj najveći domašaj.
Odgovor na 2. prigovor: zlo pijančevanja i prekomjernoga opijanja sastoji se u pomanjkanju reda razuma. No događa se, uz nedostatak razuma, da neka niža moć bude savršena za ono što je njezina roda, čak i uz protivljenje ili nedostatak razuma. A savršenstvo takve moći, budući da je uz nedostatak razuma, ne bi se moglo nazvati ljudskom krepošću.
Odgovor na 3. prigovor: razum se pokazuje utoliko savršenijim ukoliko slabosti tijela i nižih dijelova može više nadvladati ili podnositi. I zato se za ljudsku krepost, koja se pripisuje razumu, kaže da se usavršuje u slabosti, ne doduše razuma, nego u slabosti tijela i nižih dijelova.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.