Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 54, a. 2

Razlikuju li se habitusi prema predmetima

Prigovor 1. Čini se da se habitusi ne razlikuju prema predmetima. Jer suprotnosti se vrstovno razlikuju. Ali isti je habitus znanosti o suprotnostima, kao medicina o zdravome i bolesnome. Dakle, habitusi se ne razlikuju prema predmetima koji se vrstovno razlikuju.

Prigovor 2. Nadalje, različite znanosti različiti su habitusi. Ali isto spoznatljivo pripada različitim znanostima, kao što to da je zemlja okrugla dokazuje i prirodoslovac i astronom, kako se kaže u II. Physic. Dakle, habitusi se ne razlikuju prema predmetima.

Prigovor 3. Nadalje, istoga čina isti je predmet. Ali isti čin može pripadati različitim habitusima kreposti ako se usmjeri prema različitim svrhama, kao što davanja novca nekome, ako je radi Boga, pripada ljubavi; ako je pak radi vraćanja duga, pripada pravednosti. Dakle, i isti predmet može pripadati različitim habitusima. Dakle, nema raznolikosti habitusâ prema raznolikosti predmeta.

Naprotiv, čini se razlikuju po vrsti prema raznolikosti predmeta, kako je gore rečeno. Ali habitusi su neka raspoloženja za čine. Dakle, i habitusi se razlikuju prema različitim predmetima.

Odgovaram: habitus je i neki oblik, i jest habitus. Može se dakle razlikovanje habitusâ po vrsti promatrati ili prema zajedničkom načinu na koji se oblici vrstovno razlikuju; ili prema vlastitom načinu razlikovanja habitusâ. Oblici se naime međusobno razlikuju prema različitim djelatnim počelima, time što svaki djelatnik čini sebi slično po vrsti. Habitus pak označuje usmjerenost prema nečemu. A sve što se izriče prema usmjerenosti prema nečemu, razlikuje se prema razlikovanju onoga prema čemu se izriče. Habitus je pak neko raspoloženje usmjereno na dvoje, naime na narav, i na djelovanje koje slijedi narav. Tako se dakle prema trima stvarima habitusi vrstovno razlikuju. Na jedan doista način, prema djelatnim počelima takvih raspoloženja; na drugi pak način, prema naravi; na treći pak način, prema predmetima koji se razlikuju po vrsti; kako će se razjasniti po onome što slijedi.

Odgovor na 1. prigovor: u razlikovanju moći, ili također habitusâ, ne valja razmatrati sam predmet materijalno, nego pojam predmeta koji se razlikuje po vrsti, ili također po rodu. Premda se pak suprotnosti vrstovno razlikuju raznolikošću stvari, ipak je isti pojam spoznavanja obiju, jer se jedno spoznaje po drugome. I stoga ukoliko se podudaraju u jednom pojmu spoznatljivoga, pripadaju jednom spoznajnom habitusu.

Odgovor na 2. prigovor: to da je zemlja okrugla po jednom srednjem pojmu dokazuje prirodoslovac, a po drugome astronom; astronom naime to dokazuje po matematičkim posrednicima, kao po likovima pomrčina ili po nečem takvom; dok prirodoslovac to dokazuje po naravnom posredniku, kao po gibanju teških tijela prema središtu, ili po nečem takvom. Cjelokupna pak snaga dokaza, koji je silogizam što proizvodi znanje, kako se kaže u I. Poster., ovisi o srednjem pojmu. I zato su različiti posrednici poput različitih djelatnih počela, prema kojima se raznolikuju habitusi znanostî.

Odgovor na 3. prigovor: kako Filozof kaže u II. Physic. i u VII. Ethic., tako se drži svrha u onome što se čini, kao počelo u onome što se dokazuje. I zato raznolikost svrhâ raznolikuje kreposti kao i raznolikost djelatnih počela. I same su svrhe predmeti unutarnjih činâ, koji ponajviše pripadaju krepostima, kako je iz rečenoga očito.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.