Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 52, a. 2

Rastu li dodavanjem

Prigovor 1. Čini se da se porast habitusâ događa dodavanjem. Naziv se naime porasta, kako je rečeno, s tjelesnih količina prenosi na oblike. Ali u tjelesnim se količinama ne događa porast bez dodavanja, odakle se u I. de Generat. kaže da je „porast pridodatak već postojećoj veličini“. Dakle, i u habitusima se ne događa porast osim dodavanjem.

Prigovor 2. Nadalje, habitus se ne povećava osim nekim djelatnikom. Ali svaki djelatnik čini nešto u trpećem subjektu, kao što onaj koji zagrijava čini toplinu u samome zagrijanome. Dakle, ne može postojati porast ako se ne dogodi neko dodavanje.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je ono što nije bijelo u mogućnosti za bijelo, tako je ono što je manje bijelo u mogućnosti za više bijelo. Ali ono što nije bijelo ne postaje bijelo osim pridošlošću bjeline. Dakle, ono što je manje bijelo ne postaje više bijelo osim po nekoj drugoj bjelini koja nadođe.

Naprotiv, Filozof kaže u IV. Physic.: „od toploga nastaje više toplo bez nastanka ičega toploga u tvari što ne bi bilo toplo kada je bilo manje toplo“. Dakle, po istom razlogu, ni u drugim oblicima koji rastu nema nikakva dodavanja.

Odgovaram: rješenje ovoga pitanja ovisi o prethodnome. Rečeno je naime gore da se porast i smanjenje u oblicima koji se pojačavaju i popuštaju događa na jedan način ne sa strane samoga oblika razmatrana po sebi, nego iz različitoga sudjelovanja subjekta. I stoga se takav porast habitusâ i drugih oblikâ ne događa dodavanjem oblika obliku, nego se događa time što subjekt savršenije ili manje savršeno sudjeluje u jednom te istom obliku. I kao što po djelatniku koji je u činu nešto postaje u činu toplo, kao iznova počinjući sudjelovati u obliku, a ne da nastaje sam oblik, kako se dokazuje u VII. Metaphys.; tako se intenzivnim djelovanjem samoga djelatnika čini više toplim, kao savršenije sudjelujući u obliku, a ne kao da se obliku nešto dodaje. Jer kad bi se dodavanjem razumijevao takav porast u oblicima, to ne bi moglo biti osim ili sa strane samoga oblika, ili sa strane subjekta. Ako pak sa strane samoga oblika, već je rečeno da bi takvo dodavanje ili oduzimanje mijenjalo vrstu; kao što se mijenja vrsta boje kada od blijedoga nastaje bijelo. Ako se pak takvo dodavanje razumijeva sa strane subjekta, to ne bi moglo biti osim ili zato što neki dio subjekta prima oblik koji prije nije imao, kao ako se kaže da studen raste u čovjeku kojemu je prije bilo hladno u jednom dijelu, kada mu je već u više dijelova hladno; ili zato što se dodaje neki drugi subjekt koji sudjeluje u istom obliku, kao ako se toplo pridruži toplome, ili bijelo bijelome. Ali prema obama tim dvama načinima ne kaže se da je nešto više bijelo ili toplo, nego veće. No budući da se neki akcidenti povećavaju po samima sebi, kako je gore rečeno, u nekima od njih može se dogoditi porast dodavanjem. Povećava se naime gibanje time što mu se nešto dodaje ili prema vremenu u kojemu jest, ili prema putu po kojemu jest, a ipak ostaje ista vrsta, zbog jedinstva cilja. Povećava se također ništa manje gibanje pojašnjavanjem, prema sudjelovanju subjekta, ukoliko se naime isto gibanje može izvoditi ili više ili manje nesmetano ili spremno. Slično se također i znanje može povećati po samome sebi dodavanjem, kao kada netko nauči više zaključaka geometrije, povećava se u njemu habitus iste znanosti po vrsti. Povećava se ništa manje znanje u nekome, prema sudjelovanju subjekta, pojašnjavanjem, ukoliko se naime jedan čovjek nesmetanije i jasnije od drugoga drži u razmatranju istih zaključaka. U tjelesnim pak habitusima ne čini se da se mnogo događa porast dodavanjem. Jer se životinja ne naziva zdravom ili lijepom jednostavno, osim ako je takva prema svim svojim dijelovima. A to što se dovodi do savršenijega razmjera, to biva prema preinaci jednostavnih kakvoća; koje se ne povećavaju osim pojašnjavanjem, sa strane subjekta koji sudjeluje. Kako pak stoji glede kreposti, reći će se niže.

Odgovor na 1. prigovor: i u tjelesnoj veličini događa se da porast biva na dva načina. Na jedan način, dodavanjem subjekta subjektu; kao što je u porastu živih bića. Na drugi način, samim pojačavanjem, bez ikakva dodavanja; kao što je u onome što se razrjeđuje, kako se kaže u IV. Physic.

Odgovor na 2. prigovor: uzrok koji povećava habitus čini doista uvijek nešto u subjektu, ali ne novi oblik. Nego čini da subjekt savršenije sudjeluje u već postojećem obliku, ili da se šire proteže.

Odgovor na 3. prigovor: ono što još nije bijelo u mogućnosti je za sam oblik, kao ono što još nema oblik, i zato djelatnik uzrokuje novi oblik u subjektu. Ali ono što je manje toplo ili bijelo nije u mogućnosti za oblik, budući da već u činu ima oblik, nego je u mogućnosti za savršen način sudjelovanja. A to postiže po djelovanju djelatnika.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.