I-II, q. 52, a. 3
Povećava li svaki čin habitus
Prigovor 1. Čini se da svaki čin povećava habitus. Jer kad se uzrok umnoži, umnožava se i učinak. Ali čini su uzrok nekih habitusâ, kako je gore rečeno. Dakle, habitus se povećava umnožavanjem činâ.
Prigovor 2. Nadalje, o sličnima je isti sud. Ali svi čini koji proizlaze iz istoga habitusa jesu slični, kako se kaže u II. Ethic. Dakle, ako neki čini povećavaju habitus, svaki će ga čin povećati.
Prigovor 3. Nadalje, slično se povećava svojim sličnim. Ali svaki je čin sličan habitusu iz kojega proizlazi. Dakle, svaki čin povećava habitus.
Naprotiv, isto nije uzrok suprotnih stvari. Ali, kako se kaže u II. Ethic., neki čini koji proizlaze iz habitusa umanjuju ga, kao naime kada se čine nemarno. Dakle, ne povećava svaki čin habitus.
Odgovaram: slični čini uzrokuju slične habituse, kako se kaže u II. Ethic. Sličnost se pak i nesličnost ne gleda samo prema istoj ili različitoj kakvoći, nego također prema istom ili različitom načinu sudjelovanja. Neslično je naime ne samo crno bijelome, nego i manje bijelo više bijelome, jer se i kretanje događa od manje bijeloga prema više bijelome, kao iz oprečnoga u oprečno, kako se kaže u V. Physic. Budući pak da se uporaba habitusâ sastoji u čovjekovoj volji, kako je iz rečenoga očito; kao što biva da netko tko ima habitus njime se ne služi, ili također čini suprotan čin, tako se također može dogoditi da se habitusom služi prema činu koji razmjerno ne odgovara jakosti habitusa. Ako se dakle jakost čina razmjerno izjednačuje s jakošću habitusa, ili je čak nadmašuje, svaki čin ili povećava habitus, ili raspolaže za njegov porast; da govorimo o porastu habitusâ po sličnosti s porastom životinje. Jer ne povećava svaka uzeta hrana životinju u činu, kao što ni svaka kap ne dubi kamen, nego, kad se hrana umnoži, naposljetku nastaje porast. Tako također, kad se umnože čini, raste habitus. Ako pak jakost čina razmjerno zaostaje za jakošću habitusa, takav čin ne raspolaže za porast habitusa, nego radije za njegovo umanjenje.
Odgovor na prigovore: i po tome je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.