I-II, q. 5, a. 3
Može li netko u ovome životu biti blažen
Prigovor 1. Čini se da se blaženstvo može imati u ovome životu. Kaže se naime u Ps 118: „Blaženi neokaljani na putu, koji hode po zakonu Gospodnjem“. To pak biva u ovome životu. Dakle, netko u ovome životu može biti blažen.
Prigovor 2. Nadalje, nesavršeno sudioništvo u najvišem dobru ne oduzima pojam blaženstva, inače jedan ne bi bio blaženiji od drugoga. No u ovome životu ljudi mogu sudjelovati u najvišem dobru spoznajući i ljubeći Boga, premda nesavršeno. Dakle, čovjek u ovome životu može biti blažen.
Prigovor 3. Nadalje, ono što mnogi kažu ne može biti posve lažno; čini se naime da je naravno ono što je u većine, a narav ne zakazuje posve. No mnogi postavljaju blaženstvo u ovome životu, kako je bjelodano po onome iz Ps 143: „blaženim nazvaše narod kojemu je ovo“, naime dobra sadašnjega života. Dakle, netko u ovome životu može biti blažen.
Naprotiv, kaže se u Job 14: „Čovjek rođen od žene, kratka vijeka, biva ispunjen mnogim nevoljama“. No blaženstvo isključuje nevolju. Dakle, čovjek u ovome životu ne može biti blažen.
Odgovaram: stanovito sudioništvo u blaženstvu može se imati u ovome životu, no savršeno i pravo blaženstvo ne može se imati u ovome životu. A to se doista može razmotriti dvostruko. Prvo doista iz samoga općega pojma blaženstva. Naime, blaženstvo, budući da je savršeno i dostatno dobro, svako zlo isključuje i svaku želju ispunja. U ovome se pak životu ne može svako zlo isključiti. Mnogim je naime zalima sadašnji život podložan koja se ne mogu izbjeći: i neznanju sa strane razuma, i neurednom osjećaju sa strane težnje, i mnogovrsnim kaznama sa strane tijela, kako Augustin pomno razlaže u XIX. knjizi De civ. Dei. Slično se također želja za dobrim u ovome životu ne može nasititi. Naravno naime čovjek želi trajnost onoga dobra koje ima. Dobra su pak sadašnjega života prolazna, budući da i sam život prolazi, koji naravno želimo i htjeli bismo da vječno traje, jer naravno čovjek uzmiče od smrti. Stoga je nemoguće da se u ovome životu ima pravo blaženstvo. Drugo, ako se razmotri ono u čemu se posebno blaženstvo sastoji, to jest gledanje božanske biti, koje čovjeku ne može pripasti u ovome životu, kako je pokazano u prvom dijelu. Iz čega se bjelodano pokazuje da nitko u ovome životu ne može postići pravo i savršeno blaženstvo.
Odgovor na 1. prigovor: blaženima se neki nazivaju u ovome životu ili zbog nade u postizanje blaženstva u budućem životu, prema onome iz Rim 8: „U nadi smo naime spašeni“, ili zbog nekoga sudioništva u blaženstvu, prema stanovitom uživanju najvišega dobra.
Odgovor na 2. prigovor: sudioništvo u blaženstvu može biti nesavršeno na dva načina. Na jedan način sa strane samoga objekta blaženstva, koji se doista prema svojoj biti ne gleda. I takva nesavršenost oduzima pojam pravoga blaženstva. Na drugi način može biti nesavršeno sa strane samoga sudionika, koji doista do samoga objekta blaženstva po njemu samome dopire, to jest do Boga, ali nesavršeno s obzirom na način na koji Bog uživa samoga sebe. I takva nesavršenost ne oduzima pravi pojam blaženstva, jer budući da je blaženstvo stanovito djelovanje, kako je gore rečeno, pravi se pojam blaženstva promatra iz objekta, koji daje vrstu činu, a ne iz subjekta.
Odgovor na 3. prigovor: ljudi smatraju da u ovome životu postoji neko blaženstvo zbog stanovitoga obličja pravoga blaženstva. I tako ne zakazuju posve u svojoj prosudbi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.