I-II, q. 48, a. 4
Uzrokuje li šutljivost
Prigovor 1. Čini se da srdžba ne uzrokuje šutljivost. Šutljivost se naime protivi govoru. No porastom srdžbe sve do govora se dolazi, kako je očito po stupnjevima srdžbe koje Gospodin navodi u Mt 5 govoreći: „Koji se srdi na brata svojega; i, koji reče bratu svojemu: glupane; i, koji reče bratu svojemu: bezumniče“. Dakle, srdžba ne uzrokuje šutljivost.
Prigovor 2. Nadalje, iz toga što straža razuma zataji, biva to da čovjek plane u neuredne riječi, stoga se veli u Izr 25: „Kao otvoren grad i bez obzida zidova, tako je čovjek koji ne može obuzdati u govoru svoj duh“. No srdžba ponajviše ometa sud razuma, kako je rečeno. Dakle, čini da se ponajviše provali u neuredne riječi. Dakle, ne uzrokuje šutljivost.
Prigovor 3. Nadalje, u Mt 12 veli se: Iz obilja srca usta govore. No po srdžbi se srce ponajviše uznemiruje, kako je rečeno. Dakle, ponajviše uzrokuje govor. Dakle, ne uzrokuje šutljivost.
Naprotiv, Grgur veli u V. Moral. da „srdžba zatvorena šutnjom, unutar uma žešće ključa“.
Odgovaram: srdžba, kako je već rečeno, i s razumom jest, i ometa razum. I s obiju strana može uzrokovati šutljivost. S obzirom doista na razum, kada sud razuma dotle vrijedi da, ako i ne obuzdava nagnuće od neuredne težnje za osvetom, obuzdava ipak jezik od neurednoga govora. Stoga Grgur u V. Moral. veli: „Katkad srdžba uznemirenu duhu, takoreći iz suda, nalaže šutnju“. S obzirom pak na zapreku razuma, jer, kako je rečeno, uznemirenje se srdžbe sve do vanjskih udova proteže; i ponajviše do onih udova u kojima se izrazitije odražava trag srca, kao u očima i u licu i u jeziku; stoga se, kako je rečeno, „jezik zapliće, lice žari, oči divljaju“. Može dakle biti toliki nemir srdžbe da se posve spriječi jezik od uporabe govora. I tada slijedi šutljivost.
Odgovor na 1. prigovor: porast srdžbe katkad je dotle da spriječi razum od obuzdavanja jezika. A katkad dalje ide, sve do ometanja kretanja jezika i drugih vanjskih udova.
Odgovor na 2. prigovor: i time je također jasan odgovor na drugo.
Odgovor na 3. prigovor: nemir srca katkad može preobilovati sve do toga da se neurednim kretanjem srca spriječi kretanje vanjskih udova. I tada se uzrokuje šutljivost, i nepokretnost vanjskih udova, a katkad također i smrt. Ako pak ne bude toliki nemir, tada iz obilja nemira srca slijedi govor usta.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.