Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 46, a. 4

Je li srdžba s razumom

Prigovor 1. Čini se da srdžba nije s razumom. Srdžba je naime, budući da je neka strast, u osjetilnoj težnji. No osjetilna težnja ne slijedi spoznaju razuma, nego osjetilnoga dijela. Dakle, srdžba nije s razumom.

Prigovor 2. Nadalje, nerazumne životinje oskudijevaju razumom. A ipak se u njima nalazi srdžba. Dakle, srdžba nije s razumom.

Prigovor 3. Nadalje, opitost veže razum. No pomaže k srdžbi. Dakle, srdžba nije s razumom.

Naprotiv, Filozof veli u VII. Ethic. da „srdžba na neki način slijedi razum“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, srdžba je težnja za osvetom. To pak unosi uspoređivanje kazne koju valja nanijeti sa štetom koja mu je nanesena, stoga u VII. Ethic. veli Filozof da „zaključujući u silogizmu kako takvoga treba napasti, odmah se srdi“. Uspoređivati pak i zaključivati u silogizmu pripada razumu. I stoga je srdžba na neki način s razumom.

Odgovor na 1. prigovor: gibanje težne moći može biti s razumom dvostruko. Na jedan način, s razumom koji zapovijeda, i tako je volja s razumom; stoga se i naziva razumska težnja. Na drugi način, s razumom koji javlja, i tako je srdžba s razumom. Filozof naime veli u knjizi Problemata da je srdžba s razumom „ne kao da razum zapovijeda, nego kao da očituje nepravdu“. Osjetilna se naime težnja ne pokorava neposredno razumu, nego posredovanjem volje.

Odgovor na 2. prigovor: nerazumne životinje imaju prirodni nagon koji im je usađen iz božanskoga razuma, po kojemu imaju unutarnja i vanjska gibanja slična gibanjima razuma, kako je gore rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: kako se veli u VII. Ethic., srdžba donekle sluša razum, kao onoga koji javlja da mu je nanesena nepravda, no ne sluša savršeno, jer ne drži pravilo razuma u uzvraćanju osvete. Za srdžbu se dakle traži neki čin razuma; i dodaje se zapreka razuma. Stoga Filozof veli u knjizi Problemata da se oni koji su jako pijani, kao da nemaju ništa od suda razuma, ne srde; no kada su malo pijani, srde se, kao da imaju sud razuma, ali ometen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.