I-II, q. 46, a. 2
Je li objekt srdžbe dobro, ili zlo
Prigovor 1. Čini se da je objekt srdžbe zlo. Veli naime Grgur Nisenski da je srdžba takoreći oružonoša požude, ukoliko naime napada ono što ometa požudu. No svaka zapreka ima razlog zla. Dakle, srdžba gleda na zlo kao na objekt.
Prigovor 2. Nadalje, srdžba i mržnja slažu se u učinku, objema je naime vlastito nanijeti štetu drugomu. No mržnja gleda na zlo kao na objekt, kako je gore rečeno. Dakle, također i srdžba.
Prigovor 3. Nadalje, srdžba se uzrokuje iz žalosti, stoga Filozof veli u VII. Ethic. da srdžba djeluje sa žalošću. No objekt je žalosti zlo. Dakle, i srdžbe.
Naprotiv, Augustin veli u II. Confess. da srdžba žudi osvetu. No želja za osvetom jest želja za dobrom, budući da osveta pripada pravednosti. Dakle, objekt je srdžbe dobro.
Naprotiv, nadalje, srdžba je uvijek s nadom, stoga i uzrokuje nasladu, kako veli Filozof u II. Rhetoric. No objekt nade i naslade jest dobro. Dakle, i srdžbe.
Odgovaram: gibanje težne moći slijedi čin spoznajne moći. Spoznajna pak moć dvostruko nešto shvaća, na jedan način, na način nesloženoga, kao kad razumijemo što je čovjek; na drugi način, na način složenoga, kao kad razumijemo da je bijelo prisutno u čovjeku. Stoga na oba načina težna moć može težiti u dobro i zlo. Na način doista jednostavnoga i nesloženoga, kada težnja jednostavno slijedi ili prianja uz dobro, ili izbjegava zlo. I takva su gibanja želja i nada, naslada i žalost, i tome slično. Na način pak složenoga, kao kad se težnja prenosi na to da neko dobro ili zlo bude prisutno ili nastane oko drugoga, bilo težeći u to, bilo bježeći od toga. Kao što se bjelodano pokazuje u ljubavi i mržnji: ljubimo naime nekoga ukoliko hoćemo da mu bude prisutno neko dobro; mrzi pak netko nekoga ukoliko hoće da mu bude prisutno neko zlo. I slično je u srdžbi, svatko se naime tko se srdi traži osvetiti na nekome. I tako gibanje srdžbe teži u dvoje, naime u samu osvetu, koju traži i kojoj se nada kao nekomu dobru, stoga se i u njoj naslađuje; teži također u onoga na komu traži osvetu, kao u suprotnoga i škodljivoga, što pripada razlogu zla. Valja ipak dvostruku razliku uzeti u obzir oko ovoga, srdžbe prema mržnji i prema ljubavi. Od kojih je prva to što srdžba uvijek gleda na dva objekta, a ljubav i mržnja katkad gledaju samo na jedan objekt, kao kad se kaže da netko ljubi vino ili nešto takvo, ili također mrzi. Druga je to što su oba objekta na koje gleda ljubav dobro, hoće naime onaj koji ljubi dobro nekome kao sebi prikladnomu. A oba objekta na koje gleda mržnja imaju razlog zla, hoće naime onaj koji mrzi zlo nekome kao nečemu neprikladnomu. No srdžba gleda na jedan objekt prema razlogu dobra, naime na osvetu, koju traži, a na drugi prema razlogu zla, naime na škodljiva čovjeka, na komu se hoće osvetiti. I stoga je strast na neki način sastavljena iz suprotnih strasti.
Odgovor na prigovore: i time je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.