I-II, q. 45, a. 3
O uzroku smionosti
Prigovor 1. Čini se da je neki manjak uzrok smionosti. Filozof naime veli u knjizi Problemata da su „ljubitelji vina snažni i smjeli“. No iz vina slijedi manjak opitosti. Dakle, smionost se uzrokuje iz nekoga manjka.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof veli u II. Rhetoric. da su „neiskusni u opasnostima smjeli“. No neiskustvo je neki manjak. Dakle, smionost se uzrokuje iz manjka.
Prigovor 3. Nadalje, oni koji su pretrpjeli nepravdu običavaju biti smjeliji; kao također i zvijeri kada se udare, kako se veli u III. Ethic. No trpjeti nepravdu pripada manjku. Dakle, smionost se uzrokuje iz nekoga manjka.
Naprotiv, Filozof veli u II. Rhetoric. da je uzrok smionosti „kada u mašti bude nada u spasiteljske stvari kao bliske, a strašne stvari ili kao nepostojeće, ili kao daleko postojeće“. No ono što pripada manjku, ili pripada uklanjanju spasiteljskih stvari, ili blizini strašnih stvari. Dakle, ništa što pripada manjku nije uzrok smionosti.
Odgovaram: kako je gore rečeno, smionost slijedi nadu i protivi se strahu, stoga što god je po svojoj naravi takvo da uzrokuje nadu, ili isključi strah, jest uzrok smionosti. Budući pak da strah i nada, i također smionost, jer su neke strasti, počivaju u gibanju težnje i u nekoj tjelesnoj promjeni; dvostruko se može uzeti uzrok smionosti, bilo s obzirom na pobuđivanje nade, bilo s obzirom na isključenje straha: na jedan doista način, s obzirom na težno gibanje; a na drugi način, s obzirom na tjelesnu promjenu. S obzirom doista na težno gibanje, koje slijedi spoznaju, pobuđuje se nada koja uzrokuje smionost po onome što čini da procjenjujemo kako je moguće postići pobjedu; bilo prema vlastitoj moći, kao tjelesna snaga, iskustvo u opasnostima, obilje novca i tome slično; bilo po moći drugih, kao mnoštvo prijatelja ili kojih god pomoćnika, a osobito ako se čovjek uzda u božansku pomoć; „stoga su oni koji dobro stoje prema božanskim stvarima smjeliji“, kako također Filozof veli u II. Rhetoric. Strah se pak isključuje, prema ovomu načinu, uklanjanjem strašnih stvari koje se približavaju, recimo zato što čovjek nema neprijatelja, zato što nikomu nije naudio, zato što ne vidi da prijeti neka opasnost; onima se naime najviše čini da prijete opasnosti koji su drugima naudili. S obzirom pak na tjelesnu promjenu, uzrokuje se smionost pobuđivanjem nade i isključenjem straha iz onoga što stvara toplinu oko srca. Stoga Filozof veli u knjizi De partibus animalium da su „oni koji imaju po veličini malo srce smjeliji; a životinje koje imaju po veličini veliko srce plašljive su, jer prirodna toplina ne može toliko zagrijati veliko srce kao malo, kao što ni vatra ne može toliko zagrijati veliku kuću kao malu“. I u knjizi Problemata veli da su „oni koji imaju pluća puna krvi smjeliji, zbog topline srca koja otuda slijedi“. I ondje veli da su „ljubitelji vina smjeliji, zbog topline vina“, stoga je i gore rečeno da opitost pridonosi dobroti nade, jer toplina srca odbija strah i uzrokuje nadu, zbog širenja i povećanja srca.
Odgovor na 1. prigovor: opitost uzrokuje smionost, ne ukoliko je manjak, nego ukoliko čini širenje srca, i ukoliko također stvara procjenu neke veličine.
Odgovor na 2. prigovor: oni koji su neiskusni u opasnostima smjeliji su, ne zbog manjka, nego po akcidentu, ukoliko naime, zbog neiskustva, niti svoju nemoć poznaju, niti prisutnost opasnosti. I tako, oduzimanjem uzroka straha, slijedi smionost.
Odgovor na 3. prigovor: kako Filozof veli u II. Rhetoric., „oni koji su pretrpjeli nepravdu bivaju smjeliji, jer procjenjuju da Bog pomaže onima koji su pretrpjeli nepravdu“. I tako je očito da nijedan manjak ne uzrokuje smionost osim po akcidentu, ukoliko naime ima pridruženu neku izvrsnost, bilo istinitu bilo procijenjenu, bilo od strane samoga sebe, bilo od strane drugoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.