I-II, q. 41, a. 2
Je li posebna strast
Prigovor 1. Čini se da strah nije posebna strast. Veli naime Augustin u knjizi Octoginta trium quaest. da „koga ne umrtvljuje strah, niti ga požuda pustoši, niti ga bolest“, to jest žalost, „muči, niti ga uznemiruje razdragana i isprazna radost“. Iz čega se čini da se, uklanjanjem straha, uklanjaju sve druge strasti. Dakle, strast nije posebna, nego opća.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof veli u VI. Ethic. da se „tako odnosi u težnji traženje i bježanje, kao u razumu tvrdnja i nijekanje“. No nijekanje nije nešto posebno u razumu, kao ni tvrdnja, nego nešto zajedničko mnogome. Dakle, ni bježanje u težnji. No strah nije ništa drugo doli neko bježanje od zla. Dakle, strah nije posebna strast.
Prigovor 3. Nadalje, ako bi strah bio posebna strast, ponajviše bi bio u srditom dijelu. No strah je također u požudnom dijelu. Veli naime Filozof u II. Rhetoric. da je strah neka žalost, a Damaščanin veli da je strah žudeća moć, žalost pak i želja jesu u požudnom dijelu, kako je gore rečeno. Nije dakle posebna strast, budući da pripada različitim moćima.
Naprotiv, dijeli se s drugim duševnim strastima; kako je očito po Damaščaninu u II. knjizi.
Odgovaram: duševne strasti primaju vrstu iz objekata. Stoga je posebna strast ona koja ima poseban objekt. Strah pak ima poseban objekt, kao i nada. Kao što je naime objekt nade buduće uzvišeno dobro koje je moguće postići; tako je objekt straha buduće teško zlo kojemu se ne može oduprijeti. Stoga je strah posebna duševna strast.
Odgovor na 1. prigovor: sve se duševne strasti izvode iz jednoga načela, naime iz ljubavi, u kojoj imaju međusobnu povezanost. I po razlogu ove povezanosti, uklanjanjem straha, uklanjaju se druge duševne strasti, ne zato što bi bio opća strast.
Odgovor na 2. prigovor: nije svako bježanje težnje strah, nego bježanje od nekoga posebnoga objekta, kako je rečeno. I stoga, premda je bježanje nešto općenito, ipak je strah posebna strast.
Odgovor na 3. prigovor: strah ni na koji način nije u požudnom dijelu, ne gleda naime na zlo apsolutno, nego s nekom poteškoćom ili uzvišenošću, tako da mu se jedva može oduprijeti. No jer se strasti srditoga dijela izvode iz strasti požudnoga dijela i k njima završavaju, kako je gore rečeno; stoga se strahu pripisuju ona svojstva koja su požudnoga dijela. Kaže se naime da je strah žalost ukoliko je objekt straha rastužujući, ako bi bio prisutan, stoga i Filozof ondje veli da strah proizlazi iz predočivanja budućega kvarećega ili rastužujućega zla. Slično se i želja pripisuje od Damaščanina strahu, jer kao što nada nastaje iz želje za dobrom tako strah iz bježanja od zla; bježanje pak od zla nastaje iz želje za dobrom, kako je iz gore rečenoga očito.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.