Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 41, a. 1

Je li strah duševna strast

Prigovor 1. Čini se da strah nije duševna strast. Veli naime Damaščanin u III. knjizi da je strah moć prema systoli, to jest stezanju, koja žudi za bitkom. No nijedna moć nije strast, kako se dokazuje u II. Ethic. Dakle, strah nije strast.

Prigovor 2. Nadalje, svaka je strast učinak koji proizlazi iz prisutnosti djelatnika. No strah nije o nečemu prisutnom, nego o budućem, kako Damaščanin veli u II. knjizi. Dakle, strah nije strast.

Prigovor 3. Nadalje, svaka je duševna strast gibanje osjetilne težnje, koje slijedi spoznaju osjeta. No osjet nije spoznajan budućega, nego prisutnoga. Budući da je dakle strah o budućem zlu, čini se da nije duševna strast.

Naprotiv, Augustin u XIV. De Civ. Dei nabraja strah među druge duševne strasti.

Odgovaram: među ostalim gibanjima duše, poslije žalosti, strah više zadobiva razlog strasti. Kako je naime gore rečeno, razlogu strasti prvo doista pripada to da bude gibanje pasivne moći, prema kojoj se naime njezin objekt uspoređuje na način djelatnoga pokretača, zato što je strast učinak djelatnika. I na ovaj se način također osjećati i razumijevati nazivaju trpljenjem. Drugo, vlastitije se naziva strašću gibanje težne moći. I još vlastitije, gibanje težne moći koja ima tjelesni organ, koje biva s nekom tjelesnom promjenom. I još najvlastitije strastima se nazivaju ona gibanja koja unose neku štetu. Očito je pak da strah, budući da je o zlu, pripada težnoj moći, koja po sebi gleda na dobro i zlo. Pripada pak osjetilnoj težnji, biva naime s nekom promjenom, naime sa stezanjem, kako Damaščanin veli. I unosi također odnos prema zlu, prema tome što zlo ima na neki način pobjedu nad nekim dobrom. Stoga mu najistinitije pripada razlog strasti. Ipak poslije žalosti, koja je o prisutnom zlu, jer strah je o budućem zlu, koje ne pokreće tako kao prisutno.

Odgovor na 1. prigovor: krepost imenuje neko načelo djelovanja, i stoga, ukoliko su unutarnja gibanja težne moći načela vanjskih čina, nazivaju se krepostima ili moćima. No Filozof niječe da je strast krepost koja je habitus.

Odgovor na 2. prigovor: kao što strast prirodnoga tijela proizlazi iz tjelesne prisutnosti djelatnika, tako strast duše proizlazi iz životinjske prisutnosti djelatnika, bez tjelesne ili stvarne prisutnosti, ukoliko je naime zlo koje je stvarno buduće prisutno prema spoznaji duše.

Odgovor na 3. prigovor: osjet ne shvaća buduće, no iz onoga što shvaća kao prisutno životinja se prirodnim nagonom pokreće k nadanju budućemu dobru ili bojanju budućega zla.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.