Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 40, a. 8

Pridonosi li nada djelovanju

Prigovor 1. Čini se da nada ne pomaže djelovanju, nego više ometa. Nadi naime pripada bezbrižnost. No bezbrižnost rađa nemarom, koji ometa djelovanje. Dakle, nada ometa djelovanje.

Prigovor 2. Nadalje, žalost ometa djelovanje, kako je gore rečeno. No nada katkad uzrokuje žalost, veli se naime u Izr 13: „Nada koja se odgađa žalosti dušu“. Dakle, nada ometa djelovanje.

Prigovor 3. Nadalje, očaj se protivi nadi, kako je rečeno. No očaj, ponajviše u ratnim stvarima, pomaže djelovanju, veli se naime u 2 Sam 2 da je „opasna stvar očaj“. Dakle, nada čini suprotan učinak, ometajući naime djelovanje.

Naprotiv, veli se u 1 Kor 9 da „onaj koji ore treba orati u nadi da će primiti plod“. I isti je razlog u svim drugim stvarima.

Odgovaram: nada po sebi ima to da pomaže djelovanju, pojačavajući ga. I to iz dvoga. Prvo doista, iz razloga svojega objekta, koji je uzvišeno moguće dobro. Procjena naime uzvišenoga pobuđuje pozornost, a procjena mogućega ne usporava trud. Stoga slijedi da čovjek napeto djeluje zbog nade. Drugo pak, iz razloga svojega učinka. Nada naime, kako je gore rečeno, uzrokuje nasladu, koja pomaže djelovanju, kako je gore rečeno. Stoga nada pomaže djelovanju.

Odgovor na 1. prigovor: nada gleda na postizanje dobra, a bezbrižnost gleda na izbjegavanje zla. Stoga se čini da se bezbrižnost više suprotstavlja strahu nego što bi pripadala nadi. A ipak bezbrižnost ne uzrokuje nemar, osim ukoliko umanjuje procjenu uzvišenoga, u čemu se također umanjuje razlog nade. Naime, ono u čemu se čovjek ne boji nikakve zapreke takoreći se više ne smatra uzvišenim.

Odgovor na 2. prigovor: nada po sebi uzrokuje nasladu, no po akcidentu biva da uzrokuje žalost, kako je gore rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: očaj u ratu postaje opasan zbog neke pridružene nade. Oni naime koji očajavaju o bijegu slabe u bježanju, ali se nadaju svoju smrt osvetiti. I stoga iz ove nade žešće se bore, stoga postaju opasni neprijateljima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.