I-II, q. 4, a. 7
Traže li se neka vanjska dobra
Prigovor 1. Čini se da se za blaženstvo traže također vanjska dobra. Ono naime što se za nagradu svetima obećava pripada blaženstvu. No svetima se ponovno obećavaju vanjska dobra, poput hrane i pića, bogatstva i kraljevstva; kaže se naime u Lk 22: „da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu“; i u Mt 6: „zgrćite sebi blago na nebu“; i u Mt 25: „dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite u posjed kraljevstvo“. Dakle, za blaženstvo se traže vanjska dobra.
Prigovor 2. Nadalje, prema Boetiju u III. knjizi De consol., „blaženstvo je stanje usavršeno sabiranjem svih dobara“. No vanjska su neka dobra čovjeka, premda najmanja, kako Augustin kaže. Dakle, i ona se traže za blaženstvo.
Prigovor 3. Nadalje, Gospodin u Mt 5 kaže: „plaća je vaša velika na nebesima“. No biti na nebesima označuje biti na mjestu. Dakle, barem se vanjsko mjesto traži za blaženstvo.
Naprotiv, kaže se u Ps 72: „jer što je za mene na nebu? I što sam htio od tebe na zemlji?“ Kao da kaže: ništa drugo neću osim ovoga što slijedi: „meni je dobro prianjati uz Boga“. Dakle, ništa se drugo vanjsko za blaženstvo ne traži.
Odgovaram: za nesavršeno blaženstvo, kakvo se u ovome životu može imati, traže se vanjska dobra, ne takoreći kao postojeća od biti blaženstva, nego takoreći oruđno služeći blaženstvu, koje se sastoji u djelovanju kreposti, kako se kaže u I. Ethic. Čovjek naime u ovome životu treba nužne potrebe tijela kako za djelovanje motrilačke kreposti tako i za djelovanje djelatne kreposti, za koju se također mnoga druga dobra traže kojima bi vršio djela djelatne kreposti. No za savršeno blaženstvo, koje se sastoji u gledanju Boga, nipošto se takva dobra ne traže. Čemu je razlog to što se sva takva vanjska dobra ili traže za uzdržavanje animalnoga tijela, ili se traže za neka djelovanja koja vršimo po animalnom tijelu, a koja priliče ljudskomu životu. No ono savršeno blaženstvo koje se sastoji u gledanju Boga ili će biti u duši bez tijela, ili će biti u duši sjedinjenoj s tijelom koje više nije animalno, nego duhovno. I stoga se nipošto takva vanjska dobra ne traže za ono blaženstvo, budući da se usmjeravaju na animalan život. I jer se u ovome životu više približava sličnosti onoga savršenoga blaženstva motrilačka sreća nego djelatna, kao također sličnija Bogu, kako je bjelodano iz rečenoga, stoga manje treba takva dobra tijela, kako se kaže u X. Ethic.
Odgovor na 1. prigovor: sva ona tjelesna obećanja koja se nalaze u Svetom pismu valja metaforički razumjeti, prema tome što se u Pismima običavaju duhovne stvari označivati po tjelesnima, „kako bismo iz onoga što poznajemo ustali na željenje nepoznatoga“, kako Grgur kaže u jednoj homiliji. Kao što se po hrani i piću razumijeva naslada blaženstva; po bogatstvu dostatnost kojom će čovjeku dostajati Bog; po kraljevstvu uzdignuće čovjeka sve do sjedinjenja s Bogom.
Odgovor na 2. prigovor: ta dobra koja služe animalnom životu ne pristaju duhovnom životu u kojemu se sastoji savršeno blaženstvo. Pa ipak će u onome blaženstvu biti sabiranje svih dobara, jer što se god dobra nalazi u ovima, sve će se imati u najvišem izvoru dobara.
Odgovor na 3. prigovor: prema Augustinu u knjizi De serm. Dom. in monte, za plaću se svetaca ne kaže da je na tjelesnim nebesima, nego se pod nebesima razumijeva uzvišenost duhovnih dobara. Ipak će tjelesno mjesto, naime emperejsko nebo, biti prisutno blaženicima, ne zbog nužnosti blaženstva, nego prema stanovitom skladu i uresu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.