Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 4, a. 6

Traži li se savršenstvo tijela

Prigovor 1. Čini se da se savršenstvo tijela ne traži za savršeno čovjekovo blaženstvo. Savršenstvo je naime tijela neko tjelesno dobro. No gore je pokazano da se blaženstvo ne sastoji u tjelesnim dobrima. Dakle, za čovjekovo blaženstvo ne traži se neko savršeno raspoloženje tijela.

Prigovor 2. Nadalje, čovjekovo se blaženstvo sastoji u gledanju božanske biti, kako je pokazano. No za to djelovanje tijelo ništa ne pruža, kako je rečeno. Dakle, nikakvo se raspoloženje tijela ne traži za blaženstvo.

Prigovor 3. Nadalje, koliko je razum više odriješen od tijela, toliko savršenije razumijeva. No blaženstvo se sastoji u najsavršenijem djelovanju razuma. Dakle, potrebno je da na sve načine duša bude odriješena od tijela. Nipošto se dakle ne traži neko raspoloženje tijela za blaženstvo.

Naprotiv, nagrada je kreposti blaženstvo, stoga se kaže u Iv 13: „blaženi ćete biti ako to budete činili“. No svetima se ponovno obećava za nagradu ne samo gledanje Boga i naslada nego i dobro raspoloženje tijela; kaže se naime na kraju Iz: „vidjet ćete i radovat će se srce vaše, i kosti će vaše kao trava procvasti“. Dakle, dobro raspoloženje tijela traži se za blaženstvo.

Odgovaram: ako govorimo o čovjekovu blaženstvu kakvo se u ovome životu može imati, bjelodano je da se za njega iz nužnosti traži dobro raspoloženje tijela. Sastoji se naime to blaženstvo, prema Filozofu, u djelovanju savršene kreposti. Bjelodano je pak da po slabosti tijela čovjek može biti zapriječen u svakom djelovanju kreposti. No ako govorimo o savršenom blaženstvu, tako su neki postavili da se za blaženstvo ne traži nikakvo raspoloženje tijela, štoviše da se za njega traži da duša bude posve odvojena od tijela. Stoga Augustin u XXII. knjizi De civ. Dei navodi Porfirijeve riječi koji kaže da „za to da duša bude blažena, svako tijelo valja izbjeći“. No to je neprikladno. Budući da je naime duši naravno sjediniti se s tijelom, ne može biti da savršenstvo duše isključuje njezino naravno savršenstvo. I zato valja reći da se za blaženstvo na sve načine savršeno traži savršeno raspoloženje tijela i prethodno i posljedično. Prethodno doista jer, kako Augustin kaže u XII. knjizi super Gen. ad Litt., „ako je tijelo takvo čije je upravljanje teško i mučno, poput tijela koje propada i otežava dušu, um se odvraća od onoga gledanja najvišega neba“. Stoga zaključuje da, „kada ovo tijelo više neće biti animalno, nego duhovno, tada će se izjednačiti s anđelima, i bit će mu na slavu ono što je bilo na teret“. Posljedično pak jer će se iz blaženstva duše dogoditi prelijevanje na tijelo, da i ono samo postigne svoje savršenstvo. Stoga Augustin kaže u poslanici Dioskoru: „tako je moćne naravi Bog stvorio dušu da iz njezina najpunijega blaženstva prelazi u nižu narav snaga nepropadljivosti“.

Odgovor na 1. prigovor: u tjelesnom dobru ne sastoji se blaženstvo kao u objektu blaženstva, ali tjelesno dobro može pridonijeti stanovitom uresu ili savršenstvu blaženstva.

Odgovor na 2. prigovor: premda tijelo ništa ne pridonosi onom djelovanju razuma kojim se gleda Božja bit, moglo bi ga ipak u tome zapriječiti. I zato se traži savršenstvo tijela, kako ne bi priječilo uzdignuće uma.

Odgovor na 3. prigovor: za savršeno djelovanje razuma traži se doista odriješenost od ovoga propadljivoga tijela, koje otežava dušu, ali ne od duhovnoga tijela, koje će biti posve podložno duhu, o čemu će se reći u trećem dijelu ovoga djela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.