Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 4, a. 2

Što je glavnije u blaženstvu: naslada ili gledanje

Prigovor 1. Čini se da je naslada glavnija u blaženstvu nego gledanje. Naslada je naime, kako se kaže u X. Ethic., savršenstvo djelovanja. No savršenstvo je jače od onoga što se usavršuje. Dakle, naslada je jača od djelovanja razuma, a to je gledanje.

Prigovor 2. Nadalje, ono radi čega je nešto poželjno jest jače. No djelovanja se žele radi njihove naslade, stoga je i narav djelovanjima nužnima za očuvanje pojedinca i vrste dodala nasladu kako životinje ne bi zanemarile takva djelovanja. Dakle, naslada je jača u blaženstvu nego djelovanje razuma, a to je gledanje.

Prigovor 3. Nadalje, gledanje odgovara vjeri, a naslada ili uživanje ljubavi. No ljubav je veća od vjere, kako kaže apostol u 1 Kor 13. Dakle, naslada ili uživanje jače je od gledanja.

Naprotiv, uzrok je jači od učinka. No gledanje je uzrok naslade. Dakle, gledanje je jače od naslade.

Odgovaram: to pitanje postavlja Filozof u X. Ethic. i ostavlja ga neriješenim. No ako tko pomno razmotri, po nužnosti valja da djelovanje razuma, a to je gledanje, bude jače od naslade. Naslada se naime sastoji u stanovitom smirenju volje. To pak da se volja u nečemu smiruje nije osim zbog dobrote onoga u čemu se smiruje. Ako se dakle volja smiruje u nekom djelovanju, iz dobrote djelovanja potječe smirenje volje. Niti volja traži dobro radi smirenja, jer bi tako sam čin volje bio cilj, što je protiv prethodnoga. Nego zato traži da se smiri u djelovanju jer je djelovanje njezino dobro. Stoga je bjelodano da je glavnije dobro samo djelovanje u kojemu se smiruje volja nego smirenje volje u njemu.

Odgovor na 1. prigovor: kako Filozof ondje kaže, „naslada usavršuje djelovanje kao ljepota mladost“, koja je popratna uz mladost. Stoga je naslada stanovito savršenstvo koje prati gledanje, a ne kao savršenstvo koje čini gledanje savršenim u svojoj vrsti.

Odgovor na 2. prigovor: osjetilno prihvaćanje ne doseže do općega pojma dobra, nego do nekoga pojedinačnoga dobra koje je ugodno. I stoga se prema osjetnoj težnji, koja je u životinjama, djelovanja traže radi naslade. No razum shvaća opći pojam dobra, čije postizanje slijedi naslada. Stoga prvenstveno smjera dobro nego nasladu. I odatle je što je božanski razum, koji je utemeljitelj naravi, naslade dodao radi djelovanjâ. Ne valja pak nešto prosuđivati jednostavno prema redu osjetne težnje, nego radije prema redu razumske težnje.

Odgovor na 3. prigovor: ljubav ne traži ljubljeno dobro radi naslade, nego joj je to popratno: da se naslađuje u postignutom dobru koje ljubi. I tako joj naslada ne odgovara kao cilj, nego radije gledanje, po kojemu joj najprije cilj biva prisutan.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.