I-II, q. 4, a. 1
Traži li se naslada za blaženstvo
Prigovor 1. Čini se da se naslada ne traži za blaženstvo. Kaže naime Augustin u I. knjizi De Trin. da je „gledanje sva plaća vjere“. No ono što je nagrada ili plaća kreposti jest blaženstvo, kako je bjelodano po Filozofu u I. Ethic. Dakle, ništa se drugo ne traži za blaženstvo osim samoga gledanja.
Prigovor 2. Nadalje, blaženstvo je po sebi najdostatnije dobro, kako Filozof kaže u I. Ethic. Ono pak što treba nešto drugo nije po sebi dostatno. Budući da se dakle bit blaženstva sastoji u gledanju Boga, kako je pokazano, čini se da se za blaženstvo ne traži naslada.
Prigovor 3. Nadalje, djelovanje sreće to jest blaženstva mora biti nezapriječeno, kako se kaže u VII. Ethic. No naslada priječi djelovanje razuma: kvari naime prosudbu razboritosti, kako se kaže u VI. Ethic. Dakle, naslada se ne traži za blaženstvo.
Naprotiv, Augustin kaže u X. knjizi Confess. da je „blaženstvo radost o istini“.
Odgovaram: na četiri se načina nešto traži za drugo. Na jedan način kao prethodno ili pripravno za njega, kao što se pouka traži za znanje. Na drugi način kao ono što usavršuje nešto, kao što se duša traži za život tijela. Na treći način kao vanjski pomoćnik, kao što se prijatelji traže za činjenje nečega. Na četvrti način kao nešto popratno, kao kad bismo rekli da se toplina traži za oganj. I na taj se način naslada traži za blaženstvo. Naslada se naime uzrokuje iz toga što se apetit smiruje u postignutom dobru. Stoga, budući da blaženstvo nije ništa drugo doli postizanje najvišega dobra, ne može postojati blaženstvo bez popratne naslade.
Odgovor na 1. prigovor: iz toga samoga što se plaća nekomu uzvraća, volja zaslužnoga počiva, a to znači naslađivati se. Stoga je u samom pojmu uzvraćene plaće uključena naslada.
Odgovor na 2. prigovor: iz samoga gledanja Boga uzrokuje se naslada. Stoga onaj tko Boga gleda ne može oskudijevati nasladom.
Odgovor na 3. prigovor: naslada koja prati djelovanje razuma ne priječi ga, nego ga radije jača, kako se kaže u X. Ethic.; naime, ono što s nasladom činimo pozornije i ustrajnije vršimo. No strana naslada priječi djelovanje: katkada doista zbog rastresenosti nakane, jer, kako je rečeno, k onome u čemu se naslađujemo više smo usmjereni, a dok smo prema jednomu silno usmjereni, nužno je da se od drugoga nakana odvrati; katkada pak i zbog suprotnosti, kao što naslada osjetila suprotna razumu priječi prosudbu razboritosti više nego prosudbu motrilačkoga razuma.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.