I-II, q. 34, a. 4
Je li naslada mjerilo ili pravilo prema kojemu se sudi dobro ili zlo u moralnim stvarima
Prigovor 1. Čini se da naslada nije mjerilo ili pravilo moralnoga dobra i zla. Jer „sve se mjeri prvim svojega roda“, kako se veli u X. Metaphys. No naslada nije prva u rodu moralnih stvari, nego joj prethode ljubav i želja. Dakle, nije pravilo dobrote i zloće u moralnim stvarima.
Prigovor 2. Nadalje, mjerilo i pravilo mora biti jednoobrazno, i stoga je gibanje koje je najjednoobraznije mjerilo i pravilo svih gibanja, kako se veli u X. Metaphys. No naslada je raznolika i mnogolična, budući da su neke od njih dobre, a neke zle. Dakle, naslada nije mjerilo i pravilo moralnih stvari.
Prigovor 3. Nadalje, pouzdaniji se sud uzima o učinku po uzroku nego obrnuto. No dobrota ili zloća djelovanja uzrok je dobrote ili zloće naslade, jer dobre su naslade one koje slijede dobra djelovanja, a zle one koje slijede zla, kako se veli u X. Ethic. Dakle, naslade nisu pravilo i mjerilo dobrote i zloće u moralnim stvarima.
Naprotiv, Augustin veli o onome iz Ps 7: „Koji ispituješ srca i bubrege, Bože: svrha brige i misli jest naslada do koje tko nastoji doći“. I Filozof veli u VII. Ethic. da je „naslada arhitektonska“, to jest glavna, „svrha, gledajući na koju svaku stvar nazivamo ovu doista zlom, a onu dobrom apsolutno“.
Odgovaram: moralna dobrota ili zloća poglavito se nalazi u volji, kako je gore rečeno. Je li pak volja dobra ili zla, ponajviše se spoznaje po svrsi. A to se drži za svrhu u čemu volja miruje. Mirovanje je pak volje, i bilo koje težnje, u dobru naslada. I stoga se prema nasladi ljudske volje ponajviše sudi je li čovjek dobar ili zao; dobar je naime i kreposnik onaj koji se raduje u djelima kreposti; a zao onaj koji u zlim djelima. No naslade osjetilne težnje nisu pravilo moralne dobrote ili zloće, jer jelo je zajednički nasladno prema osjetilnoj težnji, i dobrima i zlima. No volja se dobrih u njima naslađuje prema slaganju s razumom, za što ne mari volja zlih.
Odgovor na 1. prigovor: ljubav i želja ranije su od naslade na putu nastajanja. No naslada je ranija prema razlogu svrhe, koja u radnjama ima razlog počela, od kojega se ponajviše uzima sud, kao od pravila ili mjerila.
Odgovor na 2. prigovor: svaka je naslada u tome jednoobrazna što je mirovanje u nekom dobru, i prema tome može biti pravilo ili mjerilo. Naime, onaj je dobar čija volja miruje u istinskom dobru; a zao čija volja miruje u zlu.
Odgovor na 3. prigovor: budući da naslada usavršuje djelovanje na način svrhe, kako je gore rečeno; ne može djelovanje biti savršeno dobro ako nije prisutna i naslada u dobru, jer dobrota stvari ovisi o svrsi. I tako je na neki način dobrota naslade uzrok dobrote u djelovanju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.