I-II, q. 33, a. 3
Ometa li naslada uporabu razuma
Prigovor 1. Čini se da naslada ne ometa uporabu razuma. Jer počinak ponajviše pridonosi dužnoj uporabi razuma, stoga se veli u VII. Physic. da sjedeći i mirujući duša postaje znalačka i razborita; i u Mudr 8: „Ušavši u kuću svoju, počinut ću s njom“, naime s mudrošću. No naslada je neki počinak. Dakle, ne ometa, nego više pomaže uporabi razuma.
Prigovor 2. Nadalje, ono što nije u istome, čak i ako je suprotno, ne ometa se međusobno. No naslada je u težbenom dijelu, a uporaba razuma u spoznajnom dijelu. Dakle, naslada ne ometa uporabu razuma.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da se ono što je ometano od drugoga na neki način mijenja od njega. No uporaba spoznajne moći više pokreće nasladu nego što se od naslade pokreće, jer ona je uzrok naslade. Dakle, naslada ne ometa uporabu razuma.
Naprotiv, Filozof veli u VI. Ethic. da „naslada kvari sud razboritosti“.
Odgovaram: kako se veli u X. Ethic., vlastite naslade povećavaju djelovanja, a tuđe ometaju. Postoji dakle neka naslada koja se ima o samom činu razuma, kao kad se netko naslađuje u promatranju ili razmišljanju. I takva naslada ne ometa uporabu razuma, nego joj pomaže, jer pozornije radimo ono u čemu se naslađujemo; a pozornost pomaže djelovanju. No tjelesne naslade ometaju uporabu razuma iz trostrukoga razloga. Prvo doista, zbog rastresenosti. Jer, kako je već rečeno, na ono u čemu se naslađujemo mnogo pazimo, a kada pozornost snažno prione uz neku stvar, slabi oko drugih stvari, ili se posve od njih odvraća. I prema ovome, ako je tjelesna naslada velika, ili će posve omesti uporabu razuma, privlačeći k sebi usmjerenost duha; ili će je mnogo omesti. Drugo, zbog suprotnosti. Neke su naime naslade, osobito prekomjerne, protiv reda razuma. I na ovaj način Filozof veli u VI. Ethic. da „tjelesne naslade kvare sud razboritosti, ali ne spekulativni sud“, kojemu se ne protive, „kao da trokut ima tri kuta jednaka dvama pravima“. Prema prvom pak načinu, ometa oba. Na treći način, prema nekoj vezanosti, ukoliko naime za tjelesnom nasladom slijedi neka tjelesna promjena, veća čak nego u drugim strastima, koliko je žešće težnja naklonjena prisutnoj stvari nego odsutnoj stvari. Takvi pak tjelesni nemiri ometaju uporabu razuma, kako je očito u pijanaca, koji imaju uporabu razuma vezanu ili ometenu.
Odgovor na 1. prigovor: tjelesna naslada ima doista mirovanje težnje u nasladnome, koje se mirovanje katkad protivi razumu; no s obzirom na tijelo, uvijek ima promjenu. I s obzirom na oboje, ometa uporabu razuma.
Odgovor na 2. prigovor: težbena i spoznajna moć doista su različiti dijelovi, ali jedne duše. I stoga kada se usmjerenost duše žestoko primijeni na čin jedne, biva ometena od suprotnoga čina druge.
Odgovor na 3. prigovor: uporaba razuma traži dužnu uporabu mašte i drugih osjetilnih moći, koje se služe tjelesnim organom. I stoga se iz tjelesne promjene uporaba razuma ometa, jer je ometen čin moći mašte i drugih osjetilnih moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.