I-II, q. 33, a. 4
Usavršuje li naslada djelovanje
Prigovor 1. Čini se da naslada ne usavršuje djelovanje. Jer svako ljudsko djelovanje ovisi o uporabi razuma. No naslada ometa uporabu razuma, kako je rečeno. Dakle, naslada ne usavršuje, nego slabi ljudsko djelovanje.
Prigovor 2. Nadalje, ništa nije usavršujuće samoga sebe, ili svojega uzroka. No naslada je djelovanje, kako se veli u VII. i X. Ethic., što valja razumjeti ili bitno, ili uzročno. Dakle, naslada ne usavršuje djelovanje.
Prigovor 3. Nadalje, ako naslada usavršuje djelovanje, ili ga usavršuje kao svrha, ili kao oblik, ili kao djelatnik. No ne kao svrha, jer djelovanja se ne traže zbog naslade, nego više obrnuto, kako je gore rečeno. Niti opet na način djelatnika, jer je djelovanje više djelatni uzrok naslade. Niti opet kao oblik, jer naslada ne usavršuje djelovanje kao neki habitus, prema Filozofu u X. Ethic. Dakle, naslada ne usavršuje djelovanje.
Naprotiv, veli se ondje da naslada usavršuje djelovanje.
Odgovaram: naslada usavršuje djelovanje na dva načina. Na jedan način na način svrhe, ne doista prema tome kako se svrhom naziva ono radi čega nešto jest; nego prema tome što se svako dobro koje dovršujući nadođe može nazvati svrhom. I prema ovome veli Filozof u X. Ethic. da „naslada usavršuje djelovanje kao neka nadošla svrha“, ukoliko naime na ovo dobro koje je djelovanje nadođe drugo dobro koje je naslada, koja unosi smirenje težnje u pretpostavljenom dobru. Na drugi način s obzirom na djelatni uzrok. Ne doista izravno, jer Filozof veli u X. Ethic. da „naslada usavršuje djelovanje ne kao liječnik zdrava, nego kao zdravlje“. Neizravno pak, ukoliko naime djelatnik, jer se naslađuje u svojoj radnji, snažnije pazi na nju i marljivije je vrši. I prema ovome veli se u X. Ethic. da „naslade povećavaju vlastita djelovanja, a ometaju tuđa“.
Odgovor na 1. prigovor: ne ometa svaka naslada čin razuma, nego tjelesna naslada; koja ne slijedi čin razuma, nego čin požudnoga dijela, koji se po nasladi povećava. No naslada koja slijedi čin razuma jača uporabu razuma.
Odgovor na 2. prigovor: kako se veli u II. Physic., događa se da su dva jedno drugomu uzrok, tako da jedno bude djelatni uzrok, a drugo svrha drugoga. I na ovaj način djelovanje uzrokuje nasladu kao djelatni uzrok; a naslada usavršuje djelovanje na način svrhe, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: jasan je iz rečenoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.