I-II, q. 30, a. 4
Je li požuda beskonačna
Prigovor 1. Čini se da požuda nije beskonačna. Objekt je naime požude dobro; a ono ima pojam svrhe. No tko postavlja beskonačno, isključuje svrhu, kako se kaže u II. Metaphys.. Požuda dakle ne može biti beskonačna.
Prigovor 2. Nadalje, požuda je za prikladnim dobrom, budući da potječe iz ljubavi. No beskonačno, budući da je nerazmjerno, ne može biti prikladno. Dakle, požuda ne može biti beskonačna.
Prigovor 3. Nadalje, beskonačno se ne može prijeći, i tako se u njemu ne može dospjeti do posljednjega. No onomu koji žudi užitak nastaje po tome što dospijeva do posljednjega. Ako bi dakle požuda bila beskonačna, slijedilo bi da nikada ne bi nastao užitak.
Naprotiv, Filozof kaže u I. Polit. da ljudi, dok je požuda beskonačna, žele beskonačne stvari.
Odgovaram: kako je rečeno, dvostruka je požuda: jedna naravna, a druga nenaravna. Naravna dakle požuda ne može biti beskonačna u činu. Ona je naime za onim što narav traži, a narav uvijek smjera k nečemu konačnom i određenom. Otuda čovjek nikada ne žudi beskonačnu hranu ili beskonačno piće. No kao što se u naravi događa da postoji beskonačno u mogućnosti po sljedovanju, tako se događa da takva požuda bude beskonačna po sljedovanju; tako naime da, poslije postignute hrane, ponovno drugi put želi hranu, ili ma što drugo što narav traži, jer takva tjelesna dobra, kada prispiju, ne ostaju zauvijek, nego propadaju. Otuda je Gospodin rekao Samarijanki u Iv 4: „Tko god pije od ove vode, opet će ožednjeti“. No nenaravna je požuda posvema beskonačna. Slijedi naime razum, kako je rečeno, a razumu priliči napredovati u beskonačnost. Otuda onaj tko žudi bogatstvo može za njim žudjeti, ne do neke određene granice, nego jednostavno da bude bogat, koliko god može. Može se navesti i drugi razlog, prema Filozofu u I. Polit., zašto je neka požuda konačna, a neka beskonačna. Uvijek je naime požuda svrhe beskonačna; svrha se naime žudi po sebi, kao zdravlje; otuda se veće zdravlje više žudi, i tako u beskonačnost; kao što, ako bijelo po sebi raspršuje, bjelije više raspršuje. Požuda pak onoga što je za svrhu nije beskonačna, nego se prema onoj mjeri traži u kojoj priliči svrsi. Otuda oni koji svrhu postavljaju u bogatstvo imaju požudu za bogatstvom u beskonačnost; oni pak koji bogatstvo traže zbog životne potrebe žude konačno bogatstvo, dostatno za životnu potrebu, kako Filozof kaže na istome mjestu. I isti je razlog o požudi bilo kojih drugih stvari.
Odgovor na 1. prigovor: sve što se žudi uzima se kao nešto konačno: ili zato što je konačno prema stvarnosti, ukoliko se jednom žudi u činu; ili zato što je konačno prema onome kako potpada pod shvaćanje. Ne može se naime shvatiti pod pojmom beskonačnoga, „jer beskonačno je ono čiju količinu uzimajući uvijek preostaje nešto izvanjsko uzeti“, kako se kaže u III. Physic..
Odgovor na 2. prigovor: razum je na neki način beskonačne snage ukoliko može u beskonačnost nešto promatrati, kako se očituje u dodavanju brojeva i crta. Otuda beskonačno na neki način uzeto jest razmjerno razumu. Jer i opće, koje razum shvaća, jest na neki način beskonačno, ukoliko u mogućnosti sadrži bezbrojne pojedinačnosti.
Odgovor na 3. prigovor: zato da netko uživa, ne traži se da postigne sve što žudi, nego u bilo čemu poželjenom što postigne, uživa.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.