I-II, q. 30, a. 2
Je li požuda posebna strast
Prigovor 1. Čini se da požuda nije posebna strast požudne moći. Strasti se naime razlikuju prema objektima. No objekt je požudnoga ugodno prema osjetilu; a to je također objekt požude, prema Filozofu u I. Rhetoric.. Dakle, požuda nije posebna strast u požudnom.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus da je „požuda ljubav prema prolaznim stvarima“, pa se tako ne razlikuje od ljubavi. Sve se pak posebne strasti međusobno razlikuju. Dakle, požuda nije posebna strast u požudnom.
Prigovor 3. Nadalje, svakoj se strasti požudnoga suprotstavlja neka posebna strast u požudnom, kako je gore rečeno. No požudi se ne suprotstavlja neka posebna strast u požudnom. Damaščanin naime kaže da „očekivano dobro uspostavlja požudu, a prisutno radost; slično očekivano zlo uspostavlja strah, a prisutno žalost“, iz čega se čini da se, kao što se žalost protivi radosti, tako i strah protivi požudi. Strah pak nije u požudnom, nego u srditom. Dakle, požuda nije posebna strast u požudnom.
Naprotiv, požuda se uzrokuje iz ljubavi, i teži k užitku, a to su strasti požudnoga. I tako se razlikuje od ostalih strasti požudnoga kao posebna strast.
Odgovaram: kako je rečeno, dobro ugodno prema osjetilu općenito je objekt požudnoga. Otuda se prema njegovim razlikama razlikuju različite strasti požudnoga. Različitost pak objekta može se promatrati ili prema naravi samoga objekta, ili prema različitosti u snazi djelovanja. Različitost doduše djelatnoga objekta koja biva prema naravi stvari čini materijalnu razliku strasti. No različitost koja biva prema djelatnoj snazi čini formalnu razliku strasti, prema kojoj se strasti razlikuju po vrsti. Drugi je pak pojam pokretačke snage same svrhe ili dobra prema tome kako je stvarno prisutno, a drugi prema tome kako je odsutno; jer prema tome što je prisutno, čini da se u njemu samome počiva; prema tome pak što je odsutno, čini da se prema njemu samome giba. Otuda samo ugodno prema osjetilu, ukoliko težnju sebi na neki način prilagođuje i suobličuje, uzrokuje ljubav; ukoliko pak odsutno privlači k samomu sebi, uzrokuje požudu; ukoliko pak prisutno smiruje u samome sebi, uzrokuje užitak. Tako je dakle požuda strast koja se po vrsti razlikuje i od ljubavi i od užitka. No požudjeti ovo ili ono ugodno čini požude različitima po broju.
Odgovor na 1. prigovor: ugodno dobro nije apsolutno objekt požude, nego pod vidom odsutnoga; kao što je i osjetilno pod vidom prošloga objekt pamćenja. Takva naime pojedinačna stanja čine različitom vrstu strasti, ili također i moći osjetilnoga dijela, koji gleda na pojedinačnosti.
Odgovor na 2. prigovor: to pridijevanje biva po uzroku, a ne po biti; požuda naime nije po sebi ljubav, nego učinak ljubavi; ili valja reći drukčije: da Augustin uzima požudu široko za bilo koji pokret težnje koji može postojati s obzirom na buduće dobro. Otuda pod sobom obuhvaća i ljubav i nadu.
Odgovor na 3. prigovor: strast koja se izravno suprotstavlja požudi neimenovana je, a ona se tako odnosi prema zlu kao što se požuda odnosi prema dobru. No budući da pripada odsutnomu zlu kao i strah, katkada se na njezino mjesto postavlja strah, kao što se katkada i požuda postavlja na mjesto nade. Ono naime što je malo dobro ili zlo gotovo se i ne računa; i stoga se za svaki pokret težnje prema budućem dobru ili zlu postavlja nada i strah, koji gledaju na teško dobro ili zlo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.