I-II, q. 30, a. 1
Nalazi li se požuda samo u osjetilnoj težnji
Prigovor 1. Čini se da požuda nije samo u osjetilnoj težnji. Postoji naime neka požuda mudrosti, kako se kaže u Mudr 6: „Požuda mudrosti dovodi do vječnoga kraljevstva“. No osjetilna težnja ne može se prenositi na mudrost. Dakle, požuda nije samo u osjetilnoj težnji.
Prigovor 2. Nadalje, želja za Božjim zapovijedima nije u osjetilnoj težnji, štoviše Apostol kaže u Rim 7: „Ne prebiva u meni, to jest u mome tijelu, dobro“. No želja za Božjim zapovijedima potpada pod požudu, prema onome u Ps 118: „Požudjela je duša moja željeti tvoje naredbe“. Dakle, požuda nije samo u osjetilnoj težnji.
Prigovor 3. Nadalje, svakoj je moći poželjno vlastito dobro. Dakle, požuda se nalazi u svakoj moći duše, a ne samo u osjetilnoj težnji.
Naprotiv, Damaščanin kaže da se „nerazumno, koje sluša i dade se nagovoriti od razuma, dijeli na požudu i srdžbu. To je pak nerazumni dio duše, trpan i težben“. Dakle, požuda je u osjetilnoj težnji.
Odgovaram: kako Filozof kaže u I. Rhetoric., „požuda je težnja za ugodnim“. Dvostruki je pak užitak, kako će se niže reći: jedan koji se nalazi u umnom dobru, a to je dobro razuma; drugi koji se nalazi u dobru prema osjetilu. Prvi se doista užitak čini da pripada samo duši. Drugi pak pripada duši i tijelu, jer je osjetilo moć u tjelesnom organu; otuda je i dobro prema osjetilu dobro čitava složaja. Čini se pak da je težnja za takvim užitkom požuda, koja istodobno pripada i duši i tijelu, kako i samo ime požude kazuje. Otuda je požuda, govoreći u pravom smislu, u osjetilnoj težnji; i u požudnoj moći, koja se po njoj naziva.
Odgovor na 1. prigovor: težnja za mudrošću, ili drugim duhovnim dobrima, katkada se naziva požudom: ili zbog neke sličnosti, ili zbog jakosti težnje višega dijela, iz čega nastaje prelijevanje u nižu težnju, tako da istodobno i sama niža težnja na svoj način teži k duhovnom dobru slijedeći višu težnju, te i samo tijelo služi duhovnim stvarima; kao što se u Ps 83 kaže: „Srce moje i tijelo moje kliču Bogu živomu“.
Odgovor na 2. prigovor: želja može više pripadati, govoreći u pravom smislu, ne samo nižoj težnji, nego i višoj. Ne unosi naime neko zajedništvo u žuđenju, kao požuda, nego jednostavno gibanje prema željenoj stvari.
Odgovor na 3. prigovor: svakoj moći duše priliči težiti za vlastitim dobrom naravnom težnjom, koja ne slijedi shvaćanje. No težiti za dobrom životinjskom težnjom, koja slijedi shvaćanje, pripada samo težbenoj moći. Težiti pak za nečim pod vidom dobra ugodnoga prema osjetilu, što vlastito znači požudjeti, pripada požudnoj moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.