I-II, q. 3, a. 2
Ako je nešto stvoreno, je li djelovanje
Prigovor 1. Čini se da blaženstvo nije djelovanje. Kaže naime apostol u Rim 6: „imate svoj plod na posvećenje, a cilj život vječni“. No život nije djelovanje, nego sam bitak živih bića. Dakle, krajnji cilj, a to je blaženstvo, nije djelovanje.
Prigovor 2. Nadalje, Boetije kaže u III. knjizi De Consol. da je „blaženstvo stanje usavršeno sabiranjem svih dobara“. No stanje ne imenuje djelovanje. Dakle, blaženstvo nije djelovanje.
Prigovor 3. Nadalje, blaženstvo označuje nešto što postoji u blaženiku, budući da je konačno savršenstvo čovjeka. No djelovanje ne označuje kao nešto što postoji u djelatniku, nego radije kao ono što od njega izlazi. Dakle, blaženstvo nije djelovanje.
Prigovor 4. Nadalje, blaženstvo ostaje u blaženiku. Djelovanje pak ne ostaje, nego prolazi. Dakle, blaženstvo nije djelovanje.
Prigovor 5. Nadalje, jednoga je čovjeka jedno blaženstvo. Djelovanja su pak mnoga. Dakle, blaženstvo nije djelovanje.
Prigovor 6. Nadalje, blaženstvo se nalazi u blaženiku bez prekida. No ljudsko se djelovanje često prekida: recimo snom, ili nekom drugom zaokupljenošću, ili mirovanjem. Dakle, blaženstvo nije djelovanje.
Naprotiv, Filozof kaže u I. Ethic. da je „sreća djelovanje prema savršenoj kreposti“.
Odgovaram: prema tome što je čovjekovo blaženstvo nešto stvoreno što u njemu postoji, nužno je reći da je čovjekovo blaženstvo djelovanje. Blaženstvo je naime konačno čovjekovo savršenstvo. Svaka je pak pojedina stvar utoliko savršena ukoliko je u činu, naime mogućnost bez čina nesavršena je. Potrebno je dakle da se blaženstvo sastoji u konačnom čovjekovu činu. Bjelodano je pak da je djelovanje konačni čin onoga koji djeluje; stoga ga Filozof naziva drugim činom u II. De anima; naime, onaj tko ima oblik može biti onaj koji djeluje u mogućnosti, kao što je onaj tko zna u mogućnosti onaj koji razmatra. I odatle je što se i u drugim stvarima za svaku pojedinu stvar kaže da postoji radi svoga djelovanja, kako se kaže u II. knjizi De caelo. Nužno je dakle da čovjekovo blaženstvo bude djelovanje.
Odgovor na 1. prigovor: o životu se govori na dva načina. Na jedan način sam bitak živoga bića. I tako blaženstvo nije život; pokazano je naime da bitak jednoga čovjeka, kakav god bio, nije čovjekovo blaženstvo; samoga je naime Boga blaženstvo njegov bitak. Na drugi se način životom naziva samo djelovanje živoga bića, prema kojemu se počelo života prevodi u čin; i tako nazivamo djelatni život, ili motrilački, ili nasladni. I na taj se način vječni život naziva krajnjim ciljem. Što je bjelodano po tome što se kaže u Iv 17: „ovo je život vječni: da spoznaju tebe, jedina istinitoga Boga“.
Odgovor na 2. prigovor: Boetije je, definirajući blaženstvo, razmotrio sam opći pojam blaženstva. Opći je naime pojam blaženstva da bude opće savršeno dobro; i to je označio kad je rekao da je „stanje usavršeno sabiranjem svih dobara“, čime se ništa drugo ne označuje doli to da je blaženik u stanju savršenoga dobra. No Aristotel je izrazio samu bit blaženstva, pokazujući po čemu je čovjek u takvu stanju, naime po stanovitom djelovanju. I zato u I. Ethic. on sam također pokazuje da je blaženstvo savršeno dobro.
Odgovor na 3. prigovor: kako se kaže u IX. Metaphys., dvostruko je djelovanje. Jedno koje izlazi od onoga koji djeluje u vanjsku tvar, poput paljenja i rezanja. I takvo djelovanje ne može biti blaženstvo; naime, takvo djelovanje nije čin i savršenstvo djelatnika, nego radije onoga koji trpi, kako se ondje kaže. Drugo je djelovanje koje ostaje u samom djelatniku, poput osjećanja, razumijevanja i htijenja; i takvo je djelovanje savršenstvo i čin djelatnika. I takvo djelovanje može biti blaženstvo.
Odgovor na 4. prigovor: budući da blaženstvo izriče stanovito konačno savršenstvo, prema tome kako različite stvari sposobne za blaženstvo mogu doprijeti do različitih stupnjeva savršenstva, prema tome se nužno blaženstvo različito naziva. U Bogu je naime blaženstvo po biti, jer sam je njegov bitak njegovo djelovanje, kojim ne uživa u drugome, nego u samome sebi. U blaženim pak anđelima nalazi se konačno savršenstvo prema nekom djelovanju kojim se sjedinjuju s nestvorenim dobrom, i to je djelovanje u njima jedinstveno i vječno. U ljudima pak, prema stanju sadašnjega života, nalazi se konačno savršenstvo prema djelovanju kojim se čovjek sjedinjuje s Bogom; ali to djelovanje niti može biti neprekidno, pa posljedično niti je jedinstveno, jer se djelovanje prekidanjem umnaža. I zbog toga u stanju sadašnjega života čovjek ne može posjedovati savršeno blaženstvo. Stoga Filozof u I. Ethic., postavljajući čovjekovo blaženstvo u ovome životu, naziva ga nesavršenim, nakon mnogih riječi zaključujući: a blaženima ih nazivamo kao ljude. No Bog nam obećava savršeno blaženstvo kada budemo kao anđeli na nebu, kako se kaže u Mt 22. Što se dakle tiče onoga savršenoga blaženstva, prigovor otpada, jer će jednim, neprekidnim i vječnim djelovanjem u onome stanju blaženstva čovjekov um biti sjedinjen s Bogom. No u sadašnjem životu, koliko god zaostajemo za jedinstvom i neprekidnošću takvoga djelovanja, toliko zaostajemo za savršenstvom blaženstva. Postoji ipak neko sudioništvo u blaženstvu, i to utoliko veće ukoliko djelovanje može biti neprekidnije i jedinstvenije. I zato je u djelatnom životu, koji je zaokupljen mnogim stvarima, manje od pojma blaženstva nego u kontemplativnom životu, koji se bavi oko jednoga, to jest oko promatranja istine. I ako katkada čovjek u činu ne vrši takvo djelovanje, ipak zato što ga je spreman uvijek vršiti, i zato što također sam prekid, recimo sna ili neke naravne zaokupljenosti, usmjerava k spomenutom djelovanju, čini se takoreći da je djelovanje neprekidno.
Odgovor na 5. prigovor: i po tome je jasan odgovor na peti i na šesti prigovor.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.