Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 29, a. 5

Može li netko mrziti istinu

Prigovor 1. Čini se da netko ne može mrziti istinu. Dobro naime, biće i istinito uzajamno se zamjenjuju. No nitko ne može mrziti dobrotu. Dakle, ni istinu.

Prigovor 2. Nadalje, svi ljudi naravno žele znati, kako se kaže na početku Metaphys. No znanje se odnosi samo na istinito. Dakle, istina se naravno želi i ljubi. No ono što naravno pripada, uvijek pripada. Nitko dakle ne može mrziti istinu.

Prigovor 3. Nadalje, Filozof kaže u II. Rhetoric. da „ljudi ljube one koji se ne pretvaraju“. No ne drukčije doli zbog istine. Dakle, čovjek naravno ljubi istinu. Ne može je dakle mrziti.

Naprotiv, Apostol kaže u Gal 4: „Postadoh li vam neprijateljem govoreći vam istinu?“

Odgovaram: dobro, istinito i biće jesu isto prema stvarnosti, ali se razlikuju po pojmu. Dobro naime ima pojam poželjnoga, ali ne biće ili istinito, jer dobro je ono za čime sve teži. I stoga se dobro pod pojmom dobra ne može mrziti, ni općenito ni pojedinačno. Biće pak i istinito općenito se ne mogu mrziti, jer je nesklad uzrok mržnje, a prikladnost uzrok ljubavi; biće pak i istinito zajednički su svemu. No pojedinačno ništa ne priječi da se neko biće i neka istina mrzi, ukoliko ima pojam suprotnoga i protivnoga; suprotnost se naime i protivnost ne protivi pojmu bića i istinitoga kao što se protivi pojmu dobra. Događa se pak da se neka pojedinačna istina na tri načina protivi ili suprotstavlja ljubljenom dobru. Na jedan način, prema onome kako se istina nalazi uzročno i izvorno u samim stvarima. I tako čovjek gdjekad mrzi neku istinu dok bi htio da nije istinito ono što jest istinito. Na drugi način, prema onome kako se istina nalazi u spoznaji samoga čovjeka, koja ga priječi u provođenju ljubljenoga. Kao kad bi neki htjeli ne spoznati istinu vjere, da bi slobodno griješili; u čije se ime govori u Job 21: „Nećemo znanja tvojih putova“. Na treći se način pojedinačna istina mrzi kao protivna ukoliko se nalazi u tuđem razumu. Recimo kad tko želi ostati skriven u grijehu, mrzi da netko spozna istinu o njegovu grijehu. I prema tome Augustin kaže u X. knjizi Confess. da „ljudi ljube istinu kad svijetli, a mrze je kad ukorava“.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodan odgovor na prvi prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: spoznavati istinu po sebi je ljubljeno, zbog čega Augustin kaže da je ljube kad svijetli. No po akcidentu spoznaja istine može biti mrska, ukoliko priječi od nečega željenoga.

Odgovor na 3. prigovor: iz toga polazi to što se nepretvorni ljube što čovjek po sebi ljubi spoznati istinu, koju nepretvorni ljudi očituju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.