Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 29, a. 4

Može li netko mrziti samoga sebe

Prigovor 1. Čini se da netko može mrziti samoga sebe. Kaže se naime u Ps 10: „Tko ljubi nepravdu, mrzi dušu svoju“. No mnogi ljube nepravdu. Dakle, mnogi mrze same sebe.

Prigovor 2. Nadalje, onoga mrzimo komu hoćemo i činimo zlo. No katkada netko hoće i čini samomu sebi zlo, recimo oni koji se sami ubijaju. Dakle, neki mrze same sebe.

Prigovor 3. Nadalje, Boetije kaže u II. knjizi De Consol. da „škrtost čini ljude mrskima“, iz čega se može uzeti da svaki čovjek mrzi škrca. No neki su škrti. Dakle, oni mrze same sebe.

Naprotiv, Apostol kaže u Ef 5 da „nitko nikada nije mrzio svoje tijelo“.

Odgovaram: nemoguće je da netko, govoreći po sebi, mrzi samoga sebe. Naravno naime svako pojedino biće teži za dobrom, niti itko može išta sebi poželjeti osim pod pojmom dobra, jer je zlo mimo volje, kako Dionizije kaže u 4. poglavlju De div. nom. Ljubiti pak nekoga znači htjeti mu dobro, kako je gore rečeno. Otuda je nužno da netko ljubi samoga sebe; i nemoguće je da netko mrzi samoga sebe, govoreći po sebi. Po akcidentu se ipak događa da netko mrzi samoga sebe. I to na dva načina. Na jedan način, sa strane dobra koje tko sebi hoće. Događa se naime gdjekad da ono što se želi kao s obzirom na nešto dobro bude jednostavno zlo; i prema tome netko po akcidentu hoće sebi zlo, a to znači mrziti. Na drugi način, sa strane samoga sebe, komu hoće dobro. Svako je naime biće ponajviše ono što je u njemu najglavnije; otuda se za grad kaže da čini ono što kralj čini, kao da je kralj čitav grad. Bjelodano je dakle da je čovjek ponajviše čovjekov um. Događa se pak da neki smatraju da su ponajviše ono što jesu prema tjelesnoj i osjetilnoj naravi. Otuda ljube sebe prema onome što smatraju da jesu, ali mrze ono što uistinu jesu, dok hoće ono što se protivi razumu. I na oba načina onaj koji ljubi nepravdu mrzi ne samo svoju dušu, nego i samoga sebe.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodan odgovor na prvi prigovor.

Odgovor na 2. prigovor: nitko sebi ne hoće i ne čini zlo osim ukoliko ga shvaća pod pojmom dobra. Jer i oni koji se sami ubijaju to samo što znači umrijeti shvaćaju pod pojmom dobra, ukoliko dokida neku bijedu ili bol.

Odgovor na 3. prigovor: škrtac mrzi neki svoj akcident, no ne mrzi zbog toga samoga sebe; kao što bolesnik mrzi svoju bolest po tome samome što ljubi sebe. Ili valja reći da škrtost čini ljude mrskima drugima, ali ne samima sebi. Štoviše, uzrokuje se iz neuredne samoljubavi, prema kojoj od vremenitih dobara netko hoće sebi više negoli bi trebao.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.