Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 29, a. 6

Može li se nešto mrziti općenito

Prigovor 1. Čini se da mržnja ne može biti prema nečemu općenito. Mržnja je naime strast osjetilne težnje, koja se pokreće iz osjetilnoga shvaćanja. No osjetilo ne može shvatiti opće. Dakle, mržnja ne može biti prema nečemu općenito.

Prigovor 2. Nadalje, mržnja se uzrokuje iz nekoga nesklada, a on se protivi zajedništvu. No zajedništvo pripada pojmu općega. Dakle, mržnja ne može biti prema nečemu općenito.

Prigovor 3. Nadalje, objekt je mržnje zlo. Zlo je pak u stvarima, a ne u umu, kako se kaže u VI. Metaphys. Budući dakle da je opće samo u umu, koji apstrahira opće od pojedinačnoga, čini se da mržnja ne može biti prema nečemu općenitom.

Naprotiv, Filozof kaže u II. Rhetoric. da „srdžba uvijek biva među pojedinačnostima, dok se mržnja odnosi i na rodove; svatko naime mrzi kradljivca i klevetnika“.

Odgovaram: o općem se može govoriti na dva načina: na jedan način, ukoliko podliježe pojmu općenitosti; na drugi način, o naravi kojoj se takav pojam pridaje; jedno je naime razmatranje općega čovjeka, a drugo čovjeka po tome što je čovjek. Ako se dakle opće uzme na prvi način, tako se nijedna moć osjetilnoga dijela, ni spoznajna ni težbena, ne može prenositi na opće, jer opće nastaje apstrakcijom od pojedinačne tvari, u kojoj je ukorijenjena svaka osjetilna moć. Može se ipak neka osjetilna moć, i spoznajna i težbena, odnositi na nešto općenito. Kao što kažemo da je objekt vida boja prema rodu, ne zato što bi vid spoznavao opću boju, nego zato što to da boja bude spoznatljiva vidom ne priliči boji ukoliko je ova boja, nego ukoliko je boja jednostavno. Tako dakle i mržnja osjetilnoga dijela može gledati na nešto općenito, jer se iz zajedničke naravi nešto protivi životinji, a ne samo po tome što je pojedinačno, kao vuk ovci. Otuda ovca općenito mrzi vuka. No srdžba se uvijek uzrokuje iz nečega pojedinačnoga, jer potječe iz nekoga čina onoga koji nanosi štetu; čini su pak pojedinačnosti. I zbog toga Filozof kaže da se „srdžba uvijek odnosi na nešto pojedinačno, dok mržnja može biti prema nečemu u rodu“. No mržnja prema onome kako se nalazi u razumskom dijelu, budući da slijedi opće shvaćanje razuma, može se na oba načina odnositi na opće.

Odgovor na 1. prigovor: osjetilo ne shvaća opće ukoliko je opće, no shvaća nešto čemu po apstrakciji pripada općenitost.

Odgovor na 2. prigovor: ono što je zajedničko svima ne može biti razlog mržnje. No ništa ne priječi da nešto bude zajedničko mnogima, a što se ipak ne slaže s drugima, pa im je tako mrsko.

Odgovor na 3. prigovor: taj prigovor polazi od općega prema onome kako podliježe pojmu općenitosti; tako naime ne potpada pod osjetilno shvaćanje ili težnju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.