I-II, q. 29, a. 2
Uzrokuje li se mržnja iz ljubavi
Prigovor 1. Čini se da ljubav nije uzrok mržnje. „Ono naime što se diobom suprotstavlja naravno je istodobno“, kako se kaže u Praedicamenta. No ljubav i mržnja, budući da su suprotnosti, diobom se suprotstavljaju. Dakle, naravno su istodobne. Dakle, ljubav nije uzrok mržnje.
Prigovor 2. Nadalje, jedno od suprotnoga nije uzrok drugoga. No ljubav i mržnja jesu suprotnosti. Dakle, ljubav nije uzrok mržnje.
Prigovor 3. Nadalje, kasnije nije uzrok ranijega. No čini se da je mržnja ranija od ljubavi, jer mržnja unosi odstupanje od zla, a ljubav pristupanje k dobru. Dakle, ljubav nije uzrok mržnje.
Naprotiv, Augustin kaže u XIV. knjizi De Civ. Dei da se sve sklonosti uzrokuju iz ljubavi. Dakle, i mržnja se, budući da je neka sklonost duše, uzrokuje iz ljubavi.
Odgovaram: kako je rečeno, ljubav se sastoji u nekoj prikladnosti onoga koji ljubi prema ljubljenomu, dok se mržnja sastoji u nekom protivljenju ili neskladu. Valja pak u svakoj stvari ranije razmotriti što joj priliči negoli što joj se protivi; po tome je naime nešto protivno drugomu što je pokvarljivo ili priječilac onoga što je prikladno. Otuda je nužno da ljubav bude ranija od mržnje; i da se ništa ne mrzi osim po tome što se protivi prikladnomu koje se ljubi. I prema tome svaka se mržnja uzrokuje iz ljubavi.
Odgovor na 1. prigovor: u onome što se diobom suprotstavlja nalazi se ponešto što je naravno istodobno i po stvarnosti i po pojmu, kao dvije vrste životinje ili dvije vrste boje. Ponešto je pak istodobno po pojmu, no jedno je stvarno ranije od drugoga i njegov uzrok, kao što je očito u vrstama brojeva, likova i gibanja. Ponešto pak nije istodobno ni po stvarnosti ni po pojmu, kao supstancija i akcident; supstancija je naime stvarno uzrok akcidenta, a biće se po pojmu ranije pridaje supstanciji negoli akcidentu, jer se akcidentu pridaje samo ukoliko je u supstanciji. Ljubav pak i mržnja doista su naravno istodobne po pojmu, ali ne stvarno. Otuda ništa ne priječi da ljubav bude uzrok mržnje.
Odgovor na 2. prigovor: ljubav i mržnja jesu suprotnosti kada se uzimaju oko istoga. No kada su o suprotnostima, nisu suprotnosti, nego se uzajamno prate; istoga je naime razloga to da se nešto ljubi i da se mrzi njegovo suprotno. I tako je ljubav prema jednoj stvari uzrok da se njezino suprotno mrzi.
Odgovor na 3. prigovor: u izvršenju ranije je odstupiti od jedne ciljne točke negoli pristupiti k drugoj ciljnoj točki. No u nakani je obrnuto, stoga se naime odstupa od jedne ciljne točke da bi se pristupilo k drugoj. Težbeno pak gibanje više pripada nakani negoli izvršenju. I stoga je ljubav ranija od mržnje, budući da su oboje težbena gibanja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.