Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 29, a. 1

Je li uzrok i objekt mržnje zlo

Prigovor 1. Čini se da objekt i uzrok mržnje nije zlo. Sve naime što jest, ukoliko je takvo, dobro je. Ako je dakle objekt mržnje zlo, slijedi da se nijedna stvar ne mrzi, nego samo nedostatak neke stvari. Što je bjelodano neistinito.

Prigovor 2. Nadalje, mrziti zlo je hvalevrijedno; otuda se u pohvalu nekih kaže u 2 Mak 3 da su se „zakoni ponajbolje obdržavali zbog pobožnosti velikoga svećenika Onije i duša koje su mrzile zla“. Ako se dakle ne mrzi ništa osim zla, slijedi da je svaka mržnja hvalevrijedna. Što je bjelodano neistinito.

Prigovor 3. Nadalje, isto nije istodobno dobro i zlo. No isto je različitima mrsko i ljubljeno. Dakle, mržnja se ne odnosi samo na zlo, nego i na dobro.

Naprotiv, mržnja se suprotstavlja ljubavi. No objekt je ljubavi dobro, kako je gore rečeno. Dakle, objekt je mržnje zlo.

Odgovaram: budući da se naravna težnja izvodi iz nekoga shvaćanja, premda ne sjedinjenoga; čini se da je isti razlog o nagnuću naravne težnje i životinjske težnje, koja slijedi sjedinjeno shvaćanje, kako je gore rečeno. U naravnoj se pak težnji to bjelodano očituje: kao što svako pojedino biće ima naravno suzvučje ili prikladnost prema onomu što mu priliči, što je naravna ljubav; tako prema onomu što mu je protivno i pogubno ima naravni nesklad, što je naravna mržnja. Tako je dakle i u životinjskoj ili u razumskoj težnji ljubav neko suzvučje težnje prema onomu što se shvaća kao prikladno, dok je mržnja neki nesklad težnje prema onomu što se shvaća kao protivno i škodljivo. Kao što pak sve prikladno, ukoliko je takvo, ima pojam dobra; tako sve protivno, ukoliko je takvo, ima pojam zla. I stoga, kao što je dobro objekt ljubavi, tako je zlo objekt mržnje.

Odgovor na 1. prigovor: biće, ukoliko je biće, nema pojam protivnoga, nego više prikladnoga, jer se sva bića slažu u bitku. No biće, ukoliko je ovo određeno biće, ima pojam protivnoga prema nekom određenom biću. I prema tome jedno je biće mrsko drugomu, i jest zlo, ako ne u sebi, ipak u usporedbi s drugim.

Odgovor na 2. prigovor: kao što se shvaća kao dobro nešto što nije uistinu dobro, tako se shvaća kao zlo nešto što nije uistinu zlo. Otuda se gdjekad događa da ni mržnja prema zlu ni ljubav prema dobru nisu dobre.

Odgovor na 3. prigovor: događa se da isto bude ljubljeno i mrsko različitima: prema naravnoj doduše težnji po tome što je jedno te isto prikladno jednomu prema njegovoj naravi, a protivno drugomu, kao što toplina priliči vatri, a protivna je vodi. Prema životinjskoj pak težnji po tome što jedno te isto biva shvaćeno od jednoga pod pojmom dobra, a od drugoga pod pojmom zla.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.