Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 28, a. 2

Je li uzajamno unutarbivanje

Prigovor 1. Čini se da ljubav ne uzrokuje uzajamno unutarbivanje, tako naime da onaj koji ljubi bude u ljubljenome, i obrnuto. Ono naime što je u drugome, sadržano je u njemu. No ne može isto biti ono što sadrži i ono što je sadržano. Dakle, po ljubavi se ne može uzrokovati uzajamno unutarbivanje, da ljubljeno bude u onome koji ljubi i obrnuto.

Prigovor 2. Nadalje, ništa ne može prodrijeti u nutrinu nečega cjelovitoga osim po nekom dijeljenju. No dijeliti ono što je prema stvarnosti spojeno ne pripada težnji, u kojoj je ljubav, nego razumu. Dakle, uzajamno unutarbivanje nije učinak ljubavi.

Prigovor 3. Nadalje, ako je po ljubavi onaj koji ljubi u ljubljenome i obrnuto, slijedit će da se na taj način ljubljeno sjedinjuje s onim koji ljubi kako se onaj koji ljubi sjedinjuje s ljubljenim. No samo je sjedinjenje ljubav, kako je rečeno. Dakle, slijedi da onaj koji ljubi uvijek biva ljubljen od ljubljenoga, što je bjelodano neistinito. Dakle, uzajamno unutarbivanje nije učinak ljubavi.

Naprotiv, kaže se u 1 Iv 4: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“. Caritas je pak ljubav prema Bogu. Dakle, istim razlogom, svaka ljubav čini da ljubljeno bude u onome koji ljubi, i obrnuto.

Odgovaram: taj učinak uzajamnoga unutarbivanja može se shvatiti i s obzirom na spoznajnu moć i s obzirom na težbenu moć. S obzirom na spoznajnu naime moć za ljubljeno se kaže da je u onome koji ljubi ukoliko se ljubljeno zadržava u shvaćanju onoga koji ljubi; prema onome u Fil 1: „Zato što vas imam u srcu“. Za onoga pak koji ljubi kaže se da je u ljubljenome prema shvaćanju ukoliko onaj koji ljubi nije zadovoljan površnim shvaćanjem ljubljenoga, nego nastoji pojedinosti koje pripadaju ljubljenomu iznutra istražiti, i tako ulazi u njegovu nutrinu. Kao što se o Duhu Svetome, koji je Božja ljubav, kaže u 1 Kor 2 da „pronikne i dubine Božje“. No s obzirom na težbenu moć za ljubljeno se kaže da je u onome koji ljubi ukoliko se po nekom sviđanju nalazi u njegovu osjećaju: tako da ili u njemu ili u njegovim dobrima uživa u prisutnosti; ili u odsutnosti po želji teži prema samomu ljubljenom po ljubavi požude; ili prema dobrima koja hoće ljubljenomu po ljubavi prijateljstva; ne doduše iz nekoga izvanjskoga uzroka, kao kad tko želi nešto radi drugoga ili kad tko hoće dobro drugome radi nečega drugoga; nego zbog sviđanja ljubljenoga koje je iznutra ukorijenjeno. Otuda se i ljubav naziva intimnom; i govori se o utrobi ljubavi. Obrnuto pak onaj koji ljubi nalazi se u ljubljenome drukčije po ljubavi požude, a drukčije po ljubavi prijateljstva. Ljubav naime požude ne počiva u bilo kojem izvanjskom ili površnom postignuću ili uživanju ljubljenoga, nego traži savršeno posjedovati ljubljeno, kao dospijevajući do njegove nutrine. U ljubavi pak prijateljstva onaj koji ljubi nalazi se u ljubljenome ukoliko dobra ili zla prijatelja smatra svojima, i volju prijateljevu svojom, tako da izgleda kao da on sam u svojem prijatelju dobra ili zla trpi i osjeća. I zbog toga je vlastito prijateljima isto htjeti, i u istome se žalostiti i radovati, prema Filozofu u IX. Ethic. i u II. Rhetoric. Tako da, ukoliko ono što pripada prijatelju smatra svojim, onaj koji ljubi izgleda kao da je u ljubljenome, kao postao isto s ljubljenim. Ukoliko pak obrnuto hoće i djeluje radi prijatelja kao radi samoga sebe, kao smatrajući prijatelja istim sebi, tako je ljubljeno u onome koji ljubi. Može se pak i na treći način uzajamno unutarbivanje shvatiti u ljubavi prijateljstva, prema putu uzvraćanja ljubavi, ukoliko se prijatelji uzajamno ljube, te jedan drugomu dobra hoće i čine.

Odgovor na 1. prigovor: ljubljeno je sadržano u onome koji ljubi ukoliko je utisnuto u njegov osjećaj po nekom sviđanju. Obrnuto pak onaj koji ljubi sadržan je u ljubljenome ukoliko onaj koji ljubi slijedi na neki način ono što je najskrovitije u ljubljenome. Ništa naime ne priječi da na različit način nešto bude ono što sadrži i ono što je sadržano, kao što je rod sadržan u vrsti i obrnuto.

Odgovor na 2. prigovor: shvaćanje razuma prethodi osjećaju ljubavi. I stoga, kao što razum istražuje, tako osjećaj ljubavi ulazi u ljubljeno, kako je bjelodano iz rečenoga.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od trećega načina uzajamnoga unutarbivanja, koji se ne nalazi u svakoj ljubavi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.