Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 27, a. 2

Je li spoznaja uzrok ljubavi

Prigovor 1. Čini se da spoznaja nije uzrok ljubavi. To naime da se nešto traži biva iz ljubavi. No traže se neke stvari koje se ne znaju, kao znanosti; budući naime da je u njima isto imati ih što i znati ih, kako Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus, kad bi se spoznavale, imale bi se, i ne bi se tražile. Dakle, spoznaja nije uzrok ljubavi.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da je isti razlog to da se ljubi nešto nepoznato i to da se nešto ljubi više negoli se spoznaje. No neke se stvari ljube više negoli se spoznaju, kao Bog, koji u ovome životu može biti po sebi samome ljubljen, ali ne i po sebi samome spoznat. Dakle, spoznaja nije uzrok ljubavi.

Prigovor 3. Nadalje, kad bi spoznaja bila uzrok ljubavi, ne bi se mogla naći ljubav ondje gdje nema spoznaje. No u svim se stvarima nalazi ljubav, kako kaže Dionizije u 4. poglavlju De div. nom., ali se ne nalazi u svima spoznaja. Dakle, spoznaja nije uzrok ljubavi.

Naprotiv, Augustin dokazuje u X. knjizi De Trin. da „nitko ne može ljubiti nešto nepoznato“.

Odgovaram: kako je rečeno, dobro je uzrok ljubavi na način objekta. Dobro pak nije objekt težnje osim ukoliko je shvaćeno. I stoga ljubav traži neko shvaćanje dobra koje se ljubi. I zbog toga Filozof kaže u IX. Ethic. da je tjelesno gledanje počelo osjetilne ljubavi. I slično promatranje duhovne ljepote ili dobrote jest počelo duhovne ljubavi. Tako je dakle spoznaja uzrok ljubavi onim razlogom kojim i dobro, koje se ne može ljubiti osim ako je spoznato.

Odgovor na 1. prigovor: onaj tko traži znanost ne ignorira je posvema, nego je prema nečemu unaprijed poznaje: ili općenito, ili u nekom njezinu učinku, ili po tome što čuje da je hvale, kako Augustin kaže u X. knjizi De Trin. No tako je spoznavati ne znači imati je, nego spoznavati je savršeno.

Odgovor na 2. prigovor: nešto se traži za savršenstvo spoznaje što se ne traži za savršenstvo ljubavi. Spoznaja naime pripada razumu, čije je razlikovati među onim što je prema stvarnosti spojeno, i sastavljati na neki način ono što je različito, uspoređujući jedno s drugim. I stoga se za savršenstvo spoznaje traži da čovjek spozna pojedinačno sve što se nalazi u stvari, kao što su dijelovi, snage i svojstva. No ljubav se nalazi u težbenoj moći, koja gleda na stvar prema onome kako je u sebi. Otuda za savršenstvo ljubavi dostaje da se stvar, onako kako se u sebi shvaća, ljubi. Zbog toga se dakle događa da se nešto više ljubi negoli se spoznaje, jer se može savršeno ljubiti čak i ako se savršeno ne spoznaje. Kao što je ponajviše očito u znanostima, koje neki ljube zbog neke sažete spoznaje koju o njima imaju; recimo zato što znaju da je govorništvo znanost po kojoj čovjek može uvjeravati, pa to u govorništvu ljube. I slično valja reći o ljubavi prema Bogu.

Odgovor na 3. prigovor: i naravna ljubav, koja se nalazi u svim stvarima, uzrokuje se iz neke spoznaje; ne doduše one koja postoji u samim naravnim stvarima, nego u onome koji je uspostavio narav, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.