I-II, q. 26, a. 3
Je li ljubav isto što i voljenje
Prigovor 1. Čini se da je ljubav isto što i voljenje. Dionizije naime u 4. poglavlju De div. nom. kaže da se ljubav i voljenje odnose „kao četiri i dva puta dva, pravocrtno i ono što ima ravne crte“. No to označuje isto. Dakle, ljubav i voljenje označuju isto.
Prigovor 2. Nadalje, težbeni se pokreti razlikuju prema objektima. No isti je objekt voljenja i ljubavi. Dakle, oni su isto.
Prigovor 3. Nadalje, ako se voljenje i ljubav u nečemu razlikuju, čini se da se ponajviše razlikuju u tome što voljenje valja uzeti u dobru, a ljubav u zlu, kako su neki rekli, prema onome što Augustin pripovijeda u XIV. knjizi De Civ. Dei. No na taj se način ne razlikuju, jer se, kako Augustin na istome mjestu kaže, u Svetom pismu oboje uzima i u dobru i u zlu. Dakle, ljubav i voljenje se ne razlikuju; kao što i sam Augustin na istome mjestu zaključuje da „nije jedno reći ljubav, a drugo reći voljenje“.
Naprotiv, Dionizije kaže u 4. poglavlju De div. nom. da se „nekima od svetaca činilo kako je ime ljubavi božanskije od imena voljenja“.
Odgovaram: nalaze se četiri naziva koji na neki način pripadaju istomu, naime ljubav, voljenje, caritas i prijateljstvo. Razlikuju se ipak u tome što je prijateljstvo, prema Filozofu u VIII. Ethic., poput habitusa; dok se ljubav i voljenje označuju na način čina ili strasti; caritas se pak može uzeti na oba načina. Različito se ipak označuje čin tim trima nazivima. Ljubav je naime općenitija među njima, jer svako je voljenje ili caritas ljubav, ali ne i obrnuto. Voljenje naime dodaje povrh ljubavi prethodni izbor, kako i samo ime kazuje. Otuda se voljenje ne nalazi u požudnom, nego samo u volji, i nalazi se samo u razumnoj naravi. Caritas pak dodaje povrh ljubavi neko savršenstvo ljubavi, ukoliko se ono što se ljubi procjenjuje velikom cijenom, kako i samo ime označuje.
Odgovor na 1. prigovor: Dionizije govori o ljubavi i voljenju prema onome kako se nalaze u razumskoj težnji, jer tako je ljubav isto što i voljenje.
Odgovor na 2. prigovor: objekt je ljubavi općenitiji od objekta voljenja, jer se ljubav proteže na više toga negoli voljenje, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: ljubav i voljenje ne razlikuju se prema razlici dobra i zla, nego kako je rečeno. U razumskom pak dijelu ljubav i voljenje jesu isto. I tako Augustin ondje govori o ljubavi; otuda malo poslije dodaje da je „prava volja dobra ljubav, a izopačena volja zla ljubav“. No budući da ljubav, koja je strast požudnoga, mnoge navodi na zlo, otuda su imali povod oni koji su naveli spomenutu razliku.
Odgovor na 4. prigovor: zato su neki tvrdili da je, čak i u samoj volji, ime ljubavi božanskije od imena voljenja, što ljubav unosi neku strast, osobito prema onome kako se nalazi u osjetilnoj težnji; dok voljenje pretpostavlja sud razuma. No čovjek može više težiti k Bogu po ljubavi, bivajući na neki način pasivno privučen od samoga Boga, negoli ga k tome može dovesti vlastiti razum, što pripada pojmu voljenja, kako je rečeno. I zbog toga je ljubav božanskija od voljenja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.