Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 2, a. 7

Sastoji li se blaženstvo u nekom dobru duše

Prigovor 1. Čini se da se blaženstvo sastoji u nekom dobru duše. Blaženstvo je naime stanovito čovjekovo dobro. To se pak dijeli na troje, a to su vanjska dobra, dobra tijela i dobra duše. No blaženstvo se ne sastoji u vanjskim dobrima, niti u dobrima tijela, kako je gore pokazano. Dakle, sastoji se u dobrima duše.

Prigovor 2. Nadalje, onoga komu želimo neko dobro više ljubimo nego dobro koje mu želimo; kao što više ljubimo prijatelja komu želimo novac nego novac. No svatko bilo koje dobro želi sebi. Dakle, samoga sebe ljubi više nego sva druga dobra. No blaženstvo je ono što se ponajviše ljubi, što je očito iz toga što se radi njega sva druga dobra ljube i žele. Dakle, blaženstvo se sastoji u nekom dobru samoga čovjeka. Ali ne u dobrima tijela. Dakle, u dobrima duše.

Prigovor 3. Nadalje, savršenstvo je nešto onoga što se usavršuje. No blaženstvo je stanovito čovjekovo savršenstvo. Dakle, blaženstvo je nešto čovjekovo. Ali nije nešto tjelesno, kako je pokazano. Dakle, blaženstvo je nešto duše. I tako se sastoji u dobrima duše.

Naprotiv, kako Augustin kaže u knjizi De Doctr. Christ., „ono u čemu se uspostavlja blažen život valja radi sebe samoga ljubiti“. No čovjeka ne valja radi njega samoga ljubiti, nego što god je u čovjeku valja ljubiti radi Boga. Dakle, ni u jednom dobru duše blaženstvo se ne sastoji.

Odgovaram: kako je gore rečeno, o cilju se govori na dva načina: naime, sama stvar koju želimo postići; i uporaba, to jest postizanje ili posjedovanje te stvari. Ako dakle govorimo o krajnjem cilju čovjeka s obzirom na samu stvar za kojom težimo kao za krajnjim ciljem, nemoguće je da krajnji cilj čovjeka bude sama duša ili nešto njezino. Sama je naime duša, u sebi promatrana, kao postojeća u mogućnosti; biva naime od one koja zna u mogućnosti ona koja zna u činu, i od kreposne u mogućnosti kreposna u činu. Budući da je pak mogućnost radi čina kao radi punine, nemoguće je da ono što po sebi postoji u mogućnosti ima pojam krajnjega cilja. Stoga je nemoguće da sama duša bude krajnji cilj same sebe. Slično također ni išta njezino, bilo da je moć, bilo habitus, bilo čin. Dobro naime koje je krajnji cilj jest savršeno dobro koje ispunja težnju. Ljudska je pak težnja, a to je volja, za općim dobrim. Bilo koje pak dobro koje prianja samoj duši jest participirano dobro, pa posljedično pojedinačno. Stoga je nemoguće da išta od toga bude krajnji cilj čovjeka. Ali ako govorimo o krajnjem cilju čovjeka s obzirom na samo postizanje ili posjedovanje, ili bilo koju uporabu same stvari za kojom se teži kao za ciljem, tako k krajnjem cilju pripada nešto čovjekovo sa strane duše, jer čovjek po duši postiže blaženstvo. Sama je dakle stvar za kojom se teži kao za ciljem ono u čemu se blaženstvo sastoji i što čini blaženim; no postizanje te stvari naziva se blaženstvom. Stoga treba reći da je blaženstvo nešto duše; ali ono u čemu se blaženstvo sastoji jest nešto izvan duše.

Odgovor na 1. prigovor: prema tome što su pod onom diobom obuhvaćena sva dobra koja su čovjeku poželjna, tako se dobrom duše naziva ne samo moć ili habitus ili čin, nego također objekt, koji je izvanjski. I na taj način ništa ne priječi reći da je ono u čemu se blaženstvo sastoji stanovito dobro duše.

Odgovor na 2. prigovor: što se tiče predloženoga, blaženstvo se ponajviše ljubi kao poželjno dobro, a prijatelj se ljubi kao onaj komu se želi dobro; i tako također čovjek ljubi samoga sebe. Stoga nije isti pojam ljubavi na objema stranama. Ljubi li pak čovjek ljubavlju prijateljstva išta iznad sebe, bit će mjesto za razmatranje kada se bude raspravljalo o ljubavi.

Odgovor na 3. prigovor: samo blaženstvo, budući da je savršenstvo duše, jest stanovito dobro koje prianja duši; ali ono u čemu se blaženstvo sastoji, što naime čini blaženim, jest nešto izvan duše, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.