Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 2, a. 4

Sastoji li se blaženstvo u moći

Prigovor 1. Čini se da se blaženstvo sastoji u moći. Sve naime teži suobličiti se Bogu, kao krajnjemu cilju i prvomu počelu. No čini se da su ljudi koji su na vlasti, zbog sličnosti moći, ponajviše suobličeni Bogu, stoga se i u Pismu nazivaju bogovima, kako je očito u Izl 22: „bogove nemoj nagrđivati“. Dakle, u moći se sastoji blaženstvo.

Prigovor 2. Nadalje, blaženstvo je savršeno dobro. No najsavršenije je to da čovjek može i drugima upravljati, što pristoji onima koji su postavljeni na vlasti. Dakle, blaženstvo se sastoji u moći.

Prigovor 3. Nadalje, blaženstvo se, budući da je ponajviše poželjno, protivi onome što ponajviše valja izbjegavati. No ljudi ponajviše izbjegavaju ropstvo, kojemu se suprotstavlja moć. Dakle, u moći se sastoji blaženstvo.

Naprotiv, blaženstvo je savršeno dobro. No moć je ponajviše nesavršena. Kako naime kaže Boetije u III. knjizi De Consol., „ljudska moć ne može odagnati ugrize briga, izbjeći žalce strahova. I potom: smatraš li moćnim onoga kojemu tjelohranitelji okružuju bok, koji se sam više boji onih koje plaši?“ Dakle, blaženstvo se ne sastoji u moći.

Odgovaram: nemoguće je da se blaženstvo sastoji u moći, zbog dvoga. Prvo doista zato što moć ima pojam počela, kako je bjelodano u V. Metaphys. Blaženstvo pak ima pojam krajnjega cilja. Drugo zato što se moć odnosi prema dobru i prema zlu. Blaženstvo je pak vlastito i savršeno dobro čovjeka. Stoga bi se neko blaženstvo radije moglo sastojati u dobroj uporabi moći, koja biva po kreposti, nego u samoj moći. Mogu se pak četiri opća razloga navesti kako bi se pokazalo da se ni u jednom od navedenih vanjskih dobara blaženstvo ne sastoji. Prvi je od njih jer, budući da je blaženstvo najviše dobro čovjeka, ne podnosi uza se nikakvo zlo. Sve se pak spomenuto može naći i u dobrima i u zlima. Drugi je razlog jer, budući da je od pojma blaženstva to da bude po sebi dostatno, kako je bjelodano u I. Ethic., nužno je da, kad se blaženstvo postigne, nijedno čovjeku nužno dobro ne nedostaje. Kad se pak postigne pojedino od navedenih dobara, mogu još uvijek mnoga dobra čovjeku nužna nedostajati, recimo mudrost, zdravlje tijela i tome slično. Treći je jer, budući da je blaženstvo savršeno dobro, iz blaženstva ne može nikakvo zlo nikomu proizići. Što ne pristoji spomenutome: kaže se naime u Prop 5 da se bogatstvo katkada čuva na zlo svoga gospodara; a slično je očito i u drugim trima. Četvrti je razlog jer se za blaženstvo čovjek usmjerava po unutarnjim počelima, budući da se za njega naravno usmjerava. Spomenuta su pak četiri dobra više od vanjskih uzroka, i većinom od sreće, stoga se i dobrima sreće nazivaju. Odatle je očito da se u spomenutome blaženstvo nipošto ne sastoji.

Odgovor na 1. prigovor: božanska moć jest njegova dobrota, stoga se svojom moći ne može služiti osim dobro. No to se u ljudima ne nalazi. Stoga za čovjekovo blaženstvo ne dostaje da se suobliči Bogu u pogledu moći, ako se ne suobliči njemu također u pogledu dobrote.

Odgovor na 2. prigovor: kao što je najbolje to da se netko dobro služi moći u upravljanju mnogima, tako je najgore ako se loše služi. I tako se moć odnosi i prema dobru i prema zlu.

Odgovor na 3. prigovor: ropstvo je zapreka dobroj uporabi moći, i stoga ga ljudi naravno izbjegavaju, a ne kao da bi u moći čovjeka bilo najviše dobro.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.