I-II, q. 19, a. 1
Ovisi li dobrota volje o objektu
Prigovor 1. Čini se da dobrota volje ne ovisi o objektu. Volja naime ne može biti osim za dobro, jer je zlo mimo volje, kako Dionizije kaže u 4. poglavlju De div. nom. Ako bi se dakle dobrota volje prosuđivala iz objekta, slijedilo bi da je svaka volja dobra, a nijedna zla.
Prigovor 2. Nadalje, dobro se prvenstveno nalazi u svrsi, odakle dobrota svrhe, ukoliko je takva, ne ovisi o nečem drugom. No prema Filozofu u VI. Ethic., „dobro djelovanje jest svrha, premda tvorba nikada nije svrha“, jer se uvijek usmjeruje, kao k svrsi, k nečemu stvorenom. Dakle, dobrota čina volje ne ovisi o nekom objektu.
Prigovor 3. Nadalje, svaka pojedina stvar kakva je sama, takvom čini drugu. No objekt je volje dobro dobrotom naravi. Ne može dakle pružiti volji moralnu dobrotu. Moralna dakle dobrota volje ne ovisi o objektu.
Naprotiv, Filozof kaže u V. Ethic. da je pravednost ono po čemu neki hoće pravedno; i istim razlogom, krepost je ono po čemu neki hoće dobro. No dobra je volja ona koja je prema kreposti. Dakle, dobrota volje dolazi iz toga što netko hoće dobro.
Odgovaram: dobro i zlo jesu razlike po sebi čina volje. Dobro naime i zlo po sebi pripadaju volji; kao što istinito i lažno pripadaju razumu, čiji se čin po sebi razlikuje razlikom istinitoga i lažnoga, ukoliko kažemo da je mnijenje istinito ili lažno. Otuda dobra i zla volja jesu čini koji se razlikuju prema vrsti. Razlika pak vrste u činima biva prema objektima, kako je rečeno. I stoga se dobro i zlo u činima volje vlastito promatra prema objektima.
Odgovor na 1. prigovor: volja nije uvijek za pravo dobro, nego je gdjekad za prividno dobro, koje doduše ima neki pojam dobra, ali ne jednostavno prikladnoga za težnju. I zbog toga čin volje nije uvijek dobar, nego pokatkada zao.
Odgovor na 2. prigovor: premda neki čin može biti posljednja svrha čovjeka na neki način, ipak takav čin nije čin volje, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: dobro se po razumu predočuje volji kao objekt; i ukoliko potpada pod red razuma, pripada rodu ćudoređa, i uzrokuje moralnu dobrotu u činu volje. Razum je naime počelo ljudskih i moralnih čina, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.