Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 16, a. 3

Je li samo o onome što vodi k cilju ili također o cilju

Prigovor 1. Čini se da uporaba može biti i o krajnjem cilju. Kaže naime Augustin u X. knjizi De Trin.: „Svatko tko uživa, služi se“. No krajnjim ciljem netko uživa. Dakle, krajnjim se ciljem netko služi.

Prigovor 2. „Nadalje, služiti se jest uzeti nešto u ovlast volje“, kako se na istom mjestu kaže. No ništa se više ne uzima od volje nego krajnji cilj. Dakle, uporaba može biti o krajnjem cilju.

Prigovor 3. Nadalje, Hilarije kaže u II. knjizi De Trin. da je vječnost u Ocu, oblik u Slici, to jest u Sinu, uporaba u Daru, to jest u Duhu Svetome. No Duh Sveti, budući da je Bog, jest krajnji cilj. Dakle, događa se služiti se krajnjim ciljem.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus: „Bogom se nitko ispravno ne služi, nego uživa“. No jedini je Bog krajnji cilj. Dakle, krajnjim se ciljem ne valja služiti.

Odgovaram: služiti se, kako je rečeno, u sebi nosi primjenu nečega na nešto. Ono pak što se primjenjuje na drugo drži se u pojmu onoga što vodi k cilju. I zato je služiti se uvijek o onome što vodi k cilju. Zbog čega se i ono što je prikladno za cilj naziva korisnim (utilia); a sama se korist katkada naziva uporabom. No valja razmotriti da se o krajnjem cilju govori na dva načina: na jedan način jednostavno, a na drugi način u odnosu na nekoga. Budući naime da se za cilj, kako je gore rečeno, katkada doista kaže stvar, a katkada postizanje stvari ili njezino posjedovanje, kao što je škrcu cilj ili novac ili posjedovanje novca, bjelodano je da je, govoreći jednostavno, krajnji cilj sama stvar: nije naime posjedovanje novca dobro osim zbog dobra novca. No u odnosu na ovoga čovjeka postizanje je novca krajnji cilj: ne bi naime tražio novac škrtac osim da ga ima. Dakle, govoreći jednostavno i vlastito, novcem neki čovjek uživa, jer u njemu postavlja krajnji cilj; no ukoliko ga odnosi na posjedovanje, kaže se da se njime služi.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o uporabi općenito, prema tome što u sebi nosi usmjerenost cilja k samom uživanju cilja, koje netko traži od cilja.

Odgovor na 2. prigovor: cilj se uzima u ovlast volje da bi volja u njemu počivala. Stoga se sam počinak u cilju, a to je uživanje, naziva na taj način uporabom cilja. No ono što vodi k cilju uzima se u ovlast volje ne samo u usmjerenju k uporabi onoga što vodi k cilju, nego u usmjerenju k drugoj stvari, u kojoj volja počiva.

Odgovor na 3. prigovor: uporaba se uzima u Hilarijevim riječima za počinak u krajnjem cilju, na onaj način na koji se za nekoga, govoreći općenito, kaže da se služi ciljem radi njegova dobivanja, kako je rečeno. Stoga Augustin u VI. knjizi De Trin. kaže da se „ona ljubav, naslada, sreća ili blaženstvo uporabom od njega naziva“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.