Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 16, a. 2

Priliči li nerazumnim životinjama

Prigovor 1. Čini se da služiti se priliči nerazumnim životinjama. Uživati je naime plemenitije nego služiti se, jer, kako Augustin kaže u X. knjizi De Trin., „služimo se onim što odnosimo na drugo, u čemu valja uživati“. No uživati priliči nerazumnim životinjama, kako je gore rečeno. Dakle, još mnogo više priliči im služiti se.

Prigovor 2. Nadalje, primijeniti udove na djelovanje znači služiti se udovima. No nerazumne životinje primjenjuju udove na činjenje nečega: poput nogu za hodanje, rogova za bodenje. Dakle, nerazumnim životinjama priliči služiti se.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus: „Služiti se nekom stvari ne može osim životinja koja je dionik razuma“.

Odgovaram: kako je rečeno, služiti se znači primijeniti neko počelo djelovanja na djelovanje, kao što je pristati primijeniti težidbeno gibanje na željenje nečega, kako je rečeno. Primijeniti pak nešto na drugo pripada samo onome što ima vlast nad time; što pripada samo onomu tko zna odnositi nešto na drugo, a to pripada razumu. I zato samo razumna životinja i pristaje i služi se.

Odgovor na 1. prigovor: uživati u sebi nosi apsolutno gibanje težnje u teživo dobro, no služiti se u sebi nosi gibanje težnje k nečemu u usmjerenju k drugome. Ako se dakle usporede služiti se i uživati s obzirom na objekte, tako je uživati plemenitije nego služiti se, jer ono što je apsolutno poželjno bolje je od onoga što je poželjno samo u usmjerenju k drugome. No ako se usporede s obzirom na prethodnu spoznajnu moć, veća se plemenitost traži sa strane uporabe, jer usmjeriti nešto k drugomu pripada razumu; apsolutno pak nešto shvatiti može također i osjetilo.

Odgovor na 2. prigovor: životinje po svojim udovima nešto čine po nagonu naravi, a ne po tome što spoznaju usmjerenost udova k onim djelovanjima. Stoga se za njih ne kaže u pravom smislu da primjenjuju udove na djelovanje, niti da se služe udovima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.