Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 15, a. 2

Priliči li nerazumnim životinjama

Prigovor 1. Čini se da pristanak priliči nerazumnim životinjama. Pristanak naime u sebi nosi određenje težnje na jedno. No težnje nerazumnih životinja određene su na jedno. Dakle, pristanak se nalazi u nerazumnim životinjama.

Prigovor 2. Nadalje, kad se ukloni ono što je prije, uklanja se ono što je poslije. No pristanak prethodi izvršenju djela. Ako dakle u nerazumnih bića ne bi bilo pristanka, ne bi u njima bilo izvršenja djela. Što je očito da je lažno.

Prigovor 3. Nadalje, za ljude se katkada kaže da pristaju na činjenje nečega iz neke strasti, recimo požude ili gnjeva. No nerazumne životinje djeluju iz strasti. Dakle, u njima postoji pristanak.

Naprotiv, Damaščanin kaže da „nakon suda čovjek raspoređuje i voli ono što je iz savjeta prosuđeno, što se naziva presudom“, to jest pristankom. No savjetovanja nema u nerazumnim životinjama. Dakle, ni pristanka.

Odgovaram: pristanak, govoreći u pravom smislu, ne nalazi se u nerazumnim životinjama. Čemu je razlog to što pristanak u sebi nosi primjenu težidbenoga gibanja na činjenje nečega. Primijeniti pak težidbeno gibanje na činjenje nečega pripada onomu u čijoj je vlasti težidbeno gibanje; kao što dotaknuti kamen priliči doista štapu, ali primijeniti štap na doticaj kamena pripada onomu tko ima u vlasti pokretati štap. No nerazumne životinje nemaju u svojoj vlasti težidbeno gibanje, nego je takvo gibanje u njima iz nagona naravi. Stoga nerazumna životinja doista teži, ali ne primjenjuje težidbeno gibanje na nešto. I zbog toga se za nju ne kaže u pravom smislu da pristaje, nego samo za razumnu narav, koja ima u svojoj vlasti težidbeno gibanje i može ga primijeniti ili ne primijeniti na ovo ili na ono.

Odgovor na 1. prigovor: u nerazumnim životinjama nalazi se određenje težnje na nešto samo trpno. Pristanak pak u sebi nosi određenje težnje ne samo trpno, nego radije djelatno.

Odgovor na 2. prigovor: kad se ukloni ono što je prije, uklanja se ono što je poslije koje vlastito samo iz njega slijedi. Ako pak nešto može slijediti iz više toga, ne uklanja se zbog toga ono što je poslije kad se ukloni jedno od onoga što je prije: kao ako stvrdnjavanje može nastati i od toploga i od hladnoga (naime opeke se stvrdnjavaju od ognja, a smrznuta se voda stvrdnjava od hladnoće), ne mora biti da se uklanjanjem topline ukloni stvrdnjavanje. Izvršenje pak djela ne slijedi samo iz pristanka, nego također iz silovite težnje, kakva je u nerazumnim životinjama.

Odgovor na 3. prigovor: ljudi koji djeluju iz strasti mogu strast ne slijediti. A nerazumne životinje ne mogu. Stoga nije isti razlog.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.