Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 14, a. 3

Je li savjetovanje samo o onome što se po nama čini

Prigovor 1. Čini se da savjetovanje nije samo o onome što mi činimo. Savjetovanje naime u sebi nosi stanovito uspoređivanje. No uspoređivanje među mnogima može biti također o nepokretnim stvarima, koje ne bivaju po nama, recimo o naravima stvari. Dakle, savjetovanje nije samo o onome što mi činimo.

Prigovor 2. Nadalje, ljudi katkada traže savjet o onome što je zakonom utvrđeno, stoga se i nazivaju pravnim savjetnicima. Pa ipak onih koji traže takav savjet nije donositi zakone. Dakle, savjetovanje nije samo o onome što mi činimo.

Prigovor 3. Nadalje, za neke se također kaže da obavljaju savjetovanja o budućim događajima, koji ipak nisu u našoj vlasti. Dakle, savjetovanje nije samo o onome što po nama biva.

Prigovor 4. Nadalje, kad bi savjetovanje bilo samo o onome što po nama biva, nitko se ne bi savjetovao o onome što drugi treba činiti. No to je bjelodano da je lažno. Dakle, savjetovanje nije samo o onome što po nama biva.

Naprotiv, Grgur Nisenski kaže: „Savjetujemo se o onome što je u nama i što po nama može nastati“.

Odgovaram: savjetovanje vlastito u sebi nosi uspoređivanje vođeno među više osoba. Što i sam naziv označuje: kaže se naime consilium takoreći considium, stoga što mnogi zajedno sjede kako bi ujedno uspoređivali. Valja pak razmotriti da u pojedinačnim kontingentnim stvarima, da bi se nešto pouzdano spoznalo, valja razmotriti više uvjeta ili okolnosti, koje od jednoga nije lako razmotriti, nego ih više njih pouzdanije zamjećuje dok ono što jedan razmatra drugomu ne pada na pamet; u nužnim pak i općim stvarima jest odrješenije i jednostavnije razmatranje, tako da za takvo razmatranje jedan sam po sebi više može dostajati. I zato istraživanje savjetovanja vlastito pripada pojedinačnim kontingentnim stvarima. Spoznaja pak istine u takvim stvarima nema nešto veliko da bi po sebi bila poželjna, poput spoznaje općih i nužnih stvari, nego se želi ukoliko je korisna za rad, jer djelovanja su oko pojedinačnih kontingentnih stvari. I zato valja reći da je vlastito savjetovanje oko onoga što mi činimo.

Odgovor na 1. prigovor: savjetovanje u sebi nosi ne bilo kakvo uspoređivanje, nego uspoređivanje o djelatnim stvarima, iz već rečenoga razloga.

Odgovor na 2. prigovor: ono što je zakonom postavljeno, premda nije iz djelovanja onoga koji traži savjet, ipak je njemu upravljačko za djelovanje, jer to je jedan razlog činjenja nečega: nalog zakona.

Odgovor na 3. prigovor: savjetovanje nije samo o onome što se čini, nego o onome što se usmjerava k djelovanjima. I zbog toga se kaže da se savjetovanje obavlja o budućim događajima ukoliko se čovjek po spoznatim budućim događajima usmjerava na to da nešto učini ili izbjegne.

Odgovor na 4. prigovor: o djelima drugih tražimo savjet ukoliko su na neki način jedno s nama: ili po sjedinjenju osjećaja, kao što se prijatelj brine za ono što se tiče prijatelja kao za svoje; ili na način oruđa, naime glavni i oruđni djelatnik jesu takoreći jedan uzrok, budući da jedan djeluje po drugome; i tako se gospodar savjetuje o onome što sluga treba činiti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.