Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 12, a. 4

Je li nakana cilja isti čin s htijenjem onoga što vodi k cilju

Prigovor 1. Čini se da nije jedno te isto gibanje nakana cilja i volja onoga što vodi k cilju. Kaže naime Augustin u XI. knjizi De Trin. da „volja za gledanjem prozora ima za cilj gledanje prozora; i druga je volja kroz prozor gledati prolaznike“. No k nakani pripada to što hoću vidjeti prolaznike kroz prozor, a k volji onoga što vodi k cilju to što hoću vidjeti prozor. Dakle, drugo je gibanje volje nakana cilja, a drugo volja onoga što vodi k cilju.

Prigovor 2. Nadalje, čini se razlikuju prema objektima. No cilj i ono što vodi k cilju različiti su objekti. Dakle, drugo je gibanje volje nakana cilja, a drugo volja onoga što vodi k cilju.

Prigovor 3. Nadalje, volja onoga što vodi k cilju naziva se izborom. No nije isto izbor i nakana. Dakle, nije isto gibanje nakana cilja s voljom onoga što vodi k cilju.

Naprotiv, ono što vodi k cilju odnosi se prema cilju kao sredstvo prema svršetku. No isto je gibanje koje kroz sredstvo prolazi k svršetku u naravnim stvarima. Dakle, i u dragovoljnim stvarima isto je gibanje nakana cilja i volja onoga što vodi k cilju.

Odgovaram: gibanje volje k cilju i k onome što vodi k cilju može se razmatrati dvostruko. Na jedan način prema tome što se volja na oboje usmjerava apsolutno i po sebi. I tako su jednostavno dva gibanja volje k oboma. Na drugi se način može razmatrati prema tome što se volja usmjerava na ono što vodi k cilju radi cilja. I tako je jedno te isto po subjektu gibanje volje koje teži k cilju i k onome što vodi k cilju. Kada naime kažem: hoću lijek radi zdravlja, ne označujem osim jedno gibanje volje. Čemu je razlog to što je cilj razlog htijenja onoga što vodi k cilju. Isti pak čin pada na objekt i na razlog objekta, kao što je isto gledanje boje i svjetla, kako je gore rečeno. I slično je s razumom, jer ako apsolutno počelo i zaključak razmatra, različito je razmatranje jednoga i drugoga; u tome pak što zaključku radi počela pristaje, jedan je samo čin razuma.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o gledanju prozora i gledanju prolaznika kroz prozor prema tome što se volja na oboje apsolutno usmjerava.

Odgovor na 2. prigovor: cilj, ukoliko je neka stvar, drugi je objekt volje nego ono što vodi k cilju. No ukoliko je razlog htijenja onoga što vodi k cilju, jedan je i isti objekt.

Odgovor na 3. prigovor: gibanje koje je jedno po subjektu može se pojmovno razlikovati prema počelu i svršetku, poput uspinjanja i silaženja, kako se kaže u III. Physic. Tako dakle, ukoliko se gibanje volje usmjerava na ono što vodi k cilju, kako se usmjerava k cilju, jest izbor. Gibanje pak volje koje se usmjerava na cilj, prema tome kako se stječe po onome što vodi k cilju, naziva se nakanom. Čemu je znak to što nakana cilja može postojati čak i kad još nisu određene one stvari koje vode k cilju, o kojima je izbor.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.