Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 12, a. 2

Je li samo o krajnjem cilju

Prigovor 1. Čini se da je nakana samo o krajnjem cilju. Kaže se naime u knjizi sentencija Prosperovih: „Vapaj k Bogu jest nakana srca“. No Bog je krajnji cilj ljudskoga srca. Dakle, nakana uvijek gleda na krajnji cilj.

Prigovor 2. Nadalje, nakana gleda na cilj prema tome što je svršetak, kako je rečeno. No svršetak ima pojam posljednjega. Dakle, nakana uvijek gleda na krajnji cilj.

Prigovor 3. Nadalje, kao što nakana gleda na cilj, tako i uživanje. No uživanje je uvijek o krajnjem cilju. Dakle, i nakana.

Naprotiv, krajnji je cilj ljudskih volja jedan, to jest blaženstvo, kako je gore rečeno. Ako bi dakle nakana bila samo o krajnjem cilju, ne bi bile različite nakane ljudi. Što je bjelodano da je lažno.

Odgovaram: kako je rečeno, nakana gleda na cilj prema tome što je svršetak gibanja volje. U gibanju se pak može uzeti svršetak na dva načina: na jedan način sam krajnji svršetak, u kojemu se počiva, koji je svršetak čitava gibanja; na drugi način neko sredstvo, koje je počelo jednoga dijela gibanja, a svršetak ili granica drugoga. Kao što je u gibanju kojim se ide od A u C kroz B: C je krajnji svršetak, a B je svršetak, ali ne krajnji. I obojega može biti nakana. Stoga, premda je uvijek o cilju, ne mora ipak uvijek biti o krajnjem cilju.

Odgovor na 1. prigovor: nakana srca naziva se vapajem k Bogu ne zato što bi Bog bio objekt nakane uvijek, nego zato što je on spoznavatelj nakane. Ili zato što, kada molimo, svoju nakanu k Bogu upravljamo, koja nakana doista ima snagu vapaja.

Odgovor na 2. prigovor: svršetak ima pojam posljednjega, ali ne uvijek posljednjega s obzirom na cjelinu, nego katkada s obzirom na neki dio.

Odgovor na 3. prigovor: uživanje u sebi nosi počinak u cilju, što pripada samo krajnjem cilju. No nakana u sebi nosi gibanje k cilju, a ne počinak. Stoga nije isti razlog.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.