Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 113, a. 1

Što je opravdanje bezbožnika

Prigovor 1. Čini se da opravdanje bezbožnika nije oproštenje grijeha. Grijeh se naime ne suprotstavlja samo pravednosti nego svim krepostima, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Ali opravdanje označava neko gibanje prema pravednosti. Nije dakle svako oproštenje grijeha opravdanje, budući da je svako gibanje od suprotnoga u suprotno.

Prigovor 2. Nadalje, svaka se stvar mora nazivati po onome što je u njoj najmoćnije, kako se veli u II. De anima. Ali oproštenje grijeha ponajprije biva po vjeri, prema onome iz Dj 15: „Vjerom očistivši srca njihova“; i po ljubavi, prema onome iz Izr 10: „Sve prijestupe pokriva ljubav“. Dakle, više se oproštenje grijeha trebalo nazivati po vjeri ili po ljubavi negoli po pravednosti.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je oproštenje grijeha isto što i poziv, poziva se naime onaj tko je udaljen; a čovjek je udaljen od Boga po grijehu. Ali poziv prethodi opravdanju, prema onome iz Rim 8: „Koje pozva, one i opravda“. Dakle, opravdanje nije oproštenje grijeha.

Naprotiv, na Rim 8, na ono: „Koje pozva, one i opravda“, Glosa veli: „Oproštenjem grijeha“. Dakle, oproštenje grijeha jest opravdanje.

Odgovaram: opravdanje pasivno uzeto unosi gibanje prema pravednosti, kao i zagrijavanje gibanje prema toplini. Budući pak da pravednost po svojemu pojmu unosi neku ispravnost reda, može se uzeti na dva načina. Na jedan način, prema tome što unosi ispravan red u samom čovjekovu činu. I prema tome pravednost se postavlja kao neka krepost, bilo da je pojedinačna pravednost, koja usmjerava čovjekov čin prema ispravnosti u odnosu na drugoga pojedinačnog čovjeka; bilo da je zakonska pravednost, koja usmjerava prema ispravnosti čovjekov čin u odnosu na zajedničko dobro mnoštva, kako je bjelodano u V. Ethic. Na drugi način naziva se pravednošću ukoliko unosi neku ispravnost reda u samom čovjekovu unutarnjem raspoloženju, ukoliko je naime ono najviše u čovjeku podložno Bogu, a niže moći duše podložne najvišoj, to jest razumu. I to raspoloženje Filozof također naziva, u V. Ethic., metaforički rečenom pravednošću. Ta pak pravednost može nastati u čovjeku na dva načina. Na jedan doduše način, na način jednostavnoga nastajanja, koje biva od lišenosti prema obliku. I na taj bi način opravdanje moglo pristajati i onome tko ne bi bio u grijehu, dok bi takvu pravednost primao od Boga, kao što se za Adama veli da je primio izvornu pravednost. Na drugi način takva pravednost može nastati u čovjeku prema pojmu gibanja koje biva od suprotnoga k suprotnome. I prema tome opravdanje unosi neku promjenu iz stanja nepravednosti u stanje spomenute pravednosti. I na taj način ovdje govorimo o opravdanju bezbožnika, prema onome od Apostola u Rim 4: „Onomu pak koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika“, i tako dalje. I jer se gibanje više naziva po cilju kamo negoli po cilju odakle, zato se takva promjena, kojom se tko mijenja iz stanja nepravednosti po oproštenju grijeha, naziva po cilju kamo, i veli se opravdanje bezbožnika.

Odgovor na 1. prigovor: svaki grijeh, ukoliko unosi neku neurednost uma koji nije podložan Bogu, može se nazvati nepravednošću suprotnom spomenutoj pravednosti, prema onome iz 1 Iv 3: „Svatko tko čini grijeh, čini i bezakonje, i grijeh je bezakonje“. I prema tome uklanjanje svakoga grijeha naziva se opravdanjem.

Odgovor na 2. prigovor: vjera i ljubav izriču poseban red ljudskoga uma prema Bogu s obzirom na razum ili osjećaj. Ali pravednost općenito unosi svu ispravnost reda. I zato se takva promjena više naziva po pravednosti negoli po ljubavi ili vjeri.

Odgovor na 3. prigovor: poziv se odnosi na pomoć Boga koji iznutra pokreće i potiče um na napuštanje grijeha. To pak Božje pokretanje nije samo oproštenje grijeha, nego njegov uzrok.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.