Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 111, a. 3

O njezinoj podjeli na prethodeću i prateću milost

Prigovor 1. Čini se da se milost neprikladno dijeli na prethodeću i prateću. Milost je naime učinak božanske ljubavi. No Božja ljubav nikada nije prateća, nego uvijek prethodeća, prema onome iz 1 Iv 4: „Ne kao da smo mi ljubili Boga, nego jer je on prvi ljubio nas“. Dakle, milost se ne treba postavljati kao prethodeća i prateća.

Prigovor 2. Nadalje, posvećujuća milost samo je jedna u čovjeku, budući da je dostatna, prema onome iz 2 Kor 12: „Dosta ti je moja milost“. Ali isto ne može biti ranije i kasnije. Dakle, milost se neprikladno dijeli na prethodeću i prateću.

Prigovor 3. Nadalje, milost se spoznaje po učincima. No bezbrojni su učinci milosti, od kojih jedan prethodi drugome. Ako bi se dakle prema tome milost trebala dijeliti na prethodeću i prateću, čini se da bi bile bezbrojne vrste milosti. No bezbrojno svaka vještina napušta. Dakle, milost se ne dijeli prikladno na prethodeću i prateću.

Naprotiv, Božja milost potječe iz njegova milosrđa. No oboje se u Psalmu čita: „Milosrđe njegovo prethodit će mi“, i opet: „Milosrđe njegovo pratit će me“. Dakle, milost se prikladno dijeli na prethodeću i prateću.

Odgovaram: kao što se milost dijeli na djelatnu i suradnu prema različitim učincima, tako također na prethodeću i prateću, ma kako se milost uzela. Ima pak pet učinaka milosti u nama, od kojih je prvi da se duša izliječi; drugi je da dobro hoće; treći je da dobro koje hoće, djelotvorno čini; četvrti je da u dobru ustraje; peti je da k slavi prispije. I zato milost, prema tome što uzrokuje u nama prvi učinak, naziva se prethodećom s obzirom na drugi učinak; a ukoliko uzrokuje u nama drugi, naziva se pratećom s obzirom na prvi učinak. I kao što je jedan učinak kasniji od jednoga učinka a raniji od drugoga, tako se milost može nazvati i prethodećom i pratećom prema istom učinku, s obzirom na različite. I to je ono što Augustin veli u knjizi De nat. et grat.: „Prethodi da bismo ozdravili, prati da bismo ozdravljeni oživjeli; prethodi da bismo bili pozvani, prati da bismo bili proslavljeni“.

Odgovor na 1. prigovor: Božja ljubav imenuje nešto vječno, i zato se nikada ne može nazvati doli prethodećom. Ali milost označava vremeniti učinak, koji može nečemu prethoditi i za nečim uslijediti. I zato se milost može nazvati prethodećom i pratećom.

Odgovor na 2. prigovor: milost se ne razlikuje po tome što je prethodeća i prateća prema biti, nego samo prema učinku, kao što je i o djelatnoj i suradnoj rečeno. Jer također prema tome što prateća milost pripada slavi, nije po broju druga od prethodeće milosti po kojoj se sada opravdavamo. Kao što se naime ljubav na putu ne dokida, nego se usavršuje u domovini, tako također treba reći i o svjetlu milosti, jer nijedno u svojem pojmu ne unosi nesavršenost.

Odgovor na 3. prigovor: premda učinci milosti mogu biti bezbrojni po broju, kao što su bezbrojni ljudski čini, ipak se svi svode na neke po vrsti određene. A k tome se svi slažu u tome što jedan drugome prethodi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.